
No hoću li to moći ne ovisi samo o meni….
Rijetko javno iznosim svoje “probleme” i dvoumljenja. Uvijek nastojim biti pozitivan, odlučan i motivirajući. Mislim da je to važno u svemu što radite u javnosti.
Ovaj post je ipak drugačiji jer ću vam njime dati do znanja kako je to kad vrhunski sportaš nema dovoljnu potporu svoje države za koju se natječe.
Iako se natječam u seriji Ironman svake godine ostavim mogućnost i da za Hrvatsku nastupim na ITU svjetskom i Europskom prvenstvu u dugom triatlonu. Europsko je 26.06 u Španjolskoj a svjetsko je 1.08 u Njemačkoj.
Nažalost sa iznimkom mislim 2003, do sada mi u karijeri nije uspijelo da dobijem dovoljno podrške države, matičnog saveza, grada u kojem živim i kluba za koji se natječem.
Nikad nije bilo dovoljno novaca da odem na ta važna natjecanja u dugom triatlonu. Moji kolege sa kojima se natječem po Ironmanima imaju tu sreću da se natjeću i u ITU distanci koja iznosi 4km plivanja, 120km bicikla i 30km trčanja. Ta distanca je kao stvorena za mene i imam realne mogućnosti osvojiti čak i medalju. Nažalost je ne želim ulagati svoje novce budući je cijeli ITU triatlon zamišljen unutar sistema koji plačaju porezni obveznici, a ne sportaši ( pogotovo iz malih individualnih sportova) koji su ionako financijski propterećeni.
Ovih dana čekam da mi gore navedene strukture jave dali ove godine mogu podržati moju veliku želju da odem na Europsko i Svjetsko prvenstvo:).
Moji sportski rezultati govore sami po sebi no vjerujete mi oni vam neki puta ni malo ne garantiraju da ćete imati podršku okoline. Vrhuski sport je borba i izvan sportskih terena i natjecanja- stalno dokazivanje i nadmetanje u Hrvatskom sportskom sistemu koji nije nimalo zavidan.







