Moj sponzor Xella-porobeton HR ove je godine dio sredstava namijenjen za božićne domjenke odlučio donirati djeci sa poteškoćama u razvoju, u akciji pod nazivom ‘Xella među zvijezdama’.

Ljubomora, srdžba, strah, agresija…pomislio bih kako bi neki od tih ljudskih poroka, u danima Božića, trebali gotovo isčeznuti no uvijek me iznenadi, nažalost, suprotna pojava. Ljudi se u predblagdansko vrijeme jednostavno preopterete obavezama i željama te postaju vrlo emocionalno razdražljivi, a sa uznemirenim duhom na vidjelo dolaze i tamne strane ljudske osobnosti. Govorim ovo iz vlastitoga iskustva. Zbog prirode moje profesije u ovo doba godine sam najviše u kontaktu sa ljudima, a od negativnih emocija najviše osjećam strah i ljubomoru. Kako je kod vas? Suvremena društva ne daju previše prostora da se ovi problemi, koji proizlaze iz nehumanog životnog tempa – osvijeste kao nešto protiv čega je legitimno pobuniti se. Većina nas nije svjesna vanjskih uzroka svojih negativnih emocija, koje mogu, ako se ne osvijeste, stvoriti poremećaje i ovisnosti. Jedan neuobičajeni otklon iz svakodnevnice mogao bi biti od itekakve koristi za nas i za društvo oko nas.

Jučer sam nekoliko sati boravio u Centru za rehabilitaciju na Paunovcu (Tuškanac). U Centru boravi 65 djece sa manjom ili većom mentalnom retardacijom i problemima u razvoju. Xella humanitarna akcija za svoj osnovni cilj je imala doniranje čeka od 30 000 kn, koji je uručen od direktora Xelle g. Vujnovića. Kao vrhunski sportaš bio sam dodijeljen likovnoj radionici, gdje sam djeci pomagao da izrade nekoliko čestitki i skupa sa pjevačicom Danijelom Martinović pomogao Djedu Božićnjaku podijeliti poklone. Za razliku od Danijele, meni je ovo bilo prvo i nezaboravno iskustvo. U Centar sam ušao iz svojega svijeta, pomalo sputan i zatečen, a izašao sam pročišćen i oslobođeno se vratio svojem dnevnom ritmu – poslijepodnevnom treningu. Želio bih sa vama podijeliti i moje doživljaje te djece ili ljudi od 10-20 godina – oni nisu svjesni na nivou, koji smo to mi više-manje Mentalno zdrave osobe i ne poznaju dobro granice dobroga i lošega, posebno kada je riječ o emocijama. U istoj sobi sam doživio bijesno odguravanje, milovanje i poljubac, a pronašao sam i svoju zvijezdu među zvijezdama – maloga Marka, koji vas pozdravlja na gornjoj fotografiji. Iz Centra, koji je u svojoj biti tek neznatno adaptirana bogata obiteljska kuća, izašao sam i spustio se nazad u Zagreb, koji nije više bio kao u prvome dijelu dana – iza višednevne naoblake izašlo je prekrasno zubato prosinačko sunce.