Vjerovao sam da se sa Hvara najbolje vide zvijezde, da su najbliže i da ih je najviše. Sada znam da postoji jedno mjesto, jedno jezero i jedan kamen sa kojeg se vidi još bolje, bliže i više.

Boračko jezero dio je Hercegovine i to onog najšumovitijeg i najprirodnijega njenog dijela.

Dolazak do tog prirodnog bisera iz betonizirane metropole Hrvata zahtijeva 6-satnu vožnju vrlo zahtijevnim cestama, koje nerijetko nalikuju lokalnim seoskim cestama, no čim se dokopate legendarnoga grada Jablanice ulazite u područje kanjona rijeke Neretve, koja će vas slijedite li ju uzvodno, dovesti do (kažu) najboljeg raftinga na području bivše Jugoslavije i mjesta održavanja gotovo jedinog međunarodnog triatlona u BiH.

Domaćini Boračkoga jezera su vrlo radišni i skromni ljudi, kojima je povijest puno toga naplatila, ali koji su unatoč svim nedaćama i stradanjima svojega kraja ostali izuzetno gostoprimljivi ljudi, od kojih bi susjedi Dalmatinci mogli samo dobroga naučiti.

Organizatoru, koji je od nedavno član ITU-a stoga nije bilo teško, po 4-ti put zaredom organizirati Kulin Ban triatlon, sa svim detaljima onog dobroga – lanjskog osim «slučajno» najvažnijeg – nagradnoga fonda, koji je za one sa postolja gotovo prepolovljen.

Hrvati smo se, unatoč spomenutom padu standarda odazvali na poziv BiH triatlon federacije i kao nikada do sada nastupili u jednom od najjačih sastava, koju možemo sastaviti – sve redom pored mene vrlo vrijedni triatlonci i triatlonke – Željka Šaban, Iva Tomić, Gordan Petković, Tomislav Ivandić, Ljubas Dejan….

I zauzeli prve dvije pozicije u obje konkurencije. U jačoj sam pobijedio odmah do klupskog kolege Petkovića, koji je slavio ispred natjecatelja iz Srbije, dok je u ženskoj konkurenciji Iva Tomić savladala našu prvakinju u toj disciplini Željku Šaban.

Na jezero su se toga popodneva spustili mnogi novinari i više državnih televizija iz BiH i Srbije, što nikoga nije začudilo budući smo dan ranije na proputovanju Bosnom mogli uočiti reklamnu jambo-plakat promociju ovoga događanja.
Bio je to lijep marketinški potez.

Iako je organizator učinio mnogo više nego to uradi Hrvat, interes javnosti je izostao te je publika bila malobrojna i slučajna, a natjecatelji su se odmah sutradan razišli – svaki svojem putem, od raftinga do triatlona u Supetru, od Zagreba do Beograda, od putevima NOB-a sa burekom i kajmakom u ustima do splitskog idućevikendskog europskog kupa u mislima.

Zadnjim pogledom na nebrojene prirodne resurse ovih planina uočih kako je šuma lagano počela mijenjati boju.
Rekli su mi kako to najprije učini Javor, potom dolazi Bukva pa Kesten.
Mir se polako vraća u dolinu.