Započeo sam svoje prve novogodišnje pripreme. Za lokaciju za bazični trening odabrao sam grad Šibenik i nakon prvih dana upoznavanja sa uvjetima na bazenu i cestama za trening, mogu reći da sam podosta svime zadovoljan. U kraljevskome gradu sam tako započeo sa prvim biciklističkim treninzima. Ove će me godine na treninzima služiti Cannondale Super Six model. Nakon što 3 mjeseca nisam sjeo na sic, i sa ponešto promijenjenom pozicijom na biciklu, prvi osjećaji nisu bili nimalo ugodni.

Garmin, svjetski vodeći proizvođač GPS uređaja lansirao je odličan on-line trening servis, koji mi pomaže u komunikaciji sa trenerom i u analizi bazičnih treninga.

Svoje treninge sam tako u Šibeniku počeo pratiti putem fitness uređaja namijenjenih sportašima (Forerunner za trčanje i Edge za bicikl) i stavljam ih na MotionBased web-stranicu. Najnoviji trening od 3h aerobnoga bicikla vidljiv je gore na slici. Ovakav način prezentacije treninga pruža velike mogućnosti praćenja i obrade snimljenih podataka, a možete koristiti i GoogleEarth sistem da “preletite” kroz treninge u Šibeniku.
Sve u svemu GPS uređaj mi puno pomaže kod vožnji i trčanja na nepoznatim terenima. Na duže bicikle mogu sada odlaziti sam budući unaprijed mogu vidjeti i odrediti rute, kojima želim proći, sagledati uspone, a mogu čak imati uvid u trenutne vremenske uvjete na tom dijelu staze.

Ostali treninzi su dostupni na dejan.patrcevic.motionbased.com

Sigurno ste se pitali dali triatlonci uzimaju neki oblik ljetnoga dopusta, dali ih je moguće vidjeti ovih dana po plažama, u konobama, na krstarenjima….da odmah prekinem ovaj niz – nema odmora.
Triatlon je ljetni sport, što znači da mi u ovo doba godine, budući se natječemo, umjesto opuštanja i odmora moramo imati visoku koncentraciju i rad.

No ipak ja uobičavam podijeliti dugu sezonu u 2-3 perioda, najčešće na proljetni i jesenski dio.

Kao nikad do sada u mojoj 10-godišnjoj sportskoj karijeri, ova je sezona podijeljena dužim periodom od 7 tjedana, u kojemu se nisam natjecao (izuzetak Državnog prvenstva) i koji sam iskoristio za nadogradnju aerobne izdržljivosti, a potom i brzine.

Tako sam za razliku od mnogih triatlonaca koji su odmorili ili vrlo malo trenirali u ovom periodu, povećao svoju satnicu treninga.
Npr 10 dana prije 17.07 trenirao sam “samo” 21km plivanja, 600km bicikla i 76km trčanja.

Ima to i svojih nedostataka, recimo onaj psihološkog utjecaja, budući vjerujem kao i ostali triatlonci, da se bolje natječem nakon ljetne pauze.
Smatram da se isplati probati i nešto novo.

U periodu 7 tjedana sam odradio nekoliko dugih bicikala do 5h i dugo trčanje do 28km u prosječnom tempu od oko 4:12/km. Napravio sam i 5 vrlo intenzivnih bicikala (npr. dionice oko Jaruna za cca 9min) i jake fartleke trčanja, koje sam često sa nasipa premjestio u maksimirsku šumu.
Zbog obilja ekstremno visokih temperatura koje su vladale kod nas u Zagrebu, vrlo sam zadovoljan sa radom iza sebe. Trebalo je puno je motivacije i volje da se odrade ti trenažni zadaci.

Bazenski uvjeti su bili (i jesu) savršeni kad plivači odu na odmor, pa vanjski 50m bazen nudi “all included” varijantu.

Trenutno se osjećam najspremniji na trčanju i biciklu, dok na plivanju nedostaje snage i “lake noge”, no ne brinem se previše oko toga.
Sa skorašnjim sprint triatlonom izbacit ću brzinu, koja će me podržati u Splitu u natjecanju sa jakom međunarodnom konkurencijom, iz koje ću sigurno izaći i kao psihološki pobjednik, što mi puno znači u nastavku sezone sa dugim triatlonom.

Iako je službena lokacija proljetnih priprema u Istri nedaleko Pule, ovaj sam puta za predsezonske pripreme odabrao Dalmaciju i otok Hvar.

Hvar je već u ovo doba dobro osunčan, sa temperaturama oko 15-25C, dok je dio plivačkih treninga moguće napraviti neoprenom u moru, koje je već zagrijano do oko 17C.
Plivanje u otvorenoj vodi može imati pozitivan učinak na ukupnu formu u sezoni, pogotovo ako se izvodi u kristalno čistome moru kao što najčešće i jesu vode uokolo Hvara.

Na Hvaru ću odraditi posljednjih 20tak dana treninga uoči početka prvog ovogodišnjeg taperinga za sezonu natjecanja u triatlonu.
Moj boravak u Dalmaciji je nužan i radi nadolazeće sezone peludnih alergija, koje mi znatno otežavaju treniranje u Zagrebu i okolici.

Ovdje neću trebati uzimati antihistamine (popularni Telfast ili Claritin), koji umrtvljuju sportski organizam.

Unatoč malim problemima oko adaptacije i putovanja, zadovoljan sam minulim zimskim radom i očekujem planirani nivo forme.
Posljednje laboratorijsko testiranje pokazalo je napredak na biciklu (kod istog protokola od 30Wata svake 3 minute okrenuo sam oko 50-60Wati više, što bi u mojem slučaju na nekoj dionici od recimo 80km iznosilo nekoliko minuta bržu vožnju).

Povećao sam i kapacitet pluća na 6,5L, a smanjio udio masnoća u tkivu sa 7% na 5,9%, što može osim novog režima prehrane biti i posljedica boravka u toploj Africi. Ujedno sam, unatoč jakim treninzima, poboljšao krvnu sliku.

Ovim putem bih pozdravio kolege i kolegice (sve redom mlađe od mene) i trenere iz reprezentacije, te im zaželio uspješne i sigurne pripreme u Medulinu.

Skoro ce biti mjesec dana mojih priprema u Juznoj Africi i treninzi se odvijaju po planu. Bilo je podosta problema sa adaptacijom na nove uvjete no u zadnje vrijeme se sve poslozilo i pripreme su postigle svoju kulminaciju po obujmu.

Plivanje sam, iz hladnog 50m bazena uz hladni Atlantik, prebacio u zatvoreni 25m bazen koji mi sa vodom od 26C omogucava da puno lakse odradim planirani trening. Vecina plivaca i rekreativaca, triatlonaca ovdje nema nikakvih problema sa hladnim uvjetima i preferiraju plivanje u cak 19C vodi sto je za mene vrlo bolno iskustvo.

U pravilu za ovo ljetno doba trebate samo ljetnu odjecu i obucu, no jedan triatlonski detalj kao sto je plivacki neopren svakako ne bih volio vise zaboraviti ponijeti. Woolf neopren odijelo bi bilo od velike pomoci na zagrijavanju prije glavnih serija, a moguce je plivati i u obliznjem Indijskom oceanu koji je oko 3-5C topliji od ovog Atlanskog. Sigurno ste pomislili na velike bijele morske pse, kojih ovdje ima u najvecem broju na svijetu, no oni ne predstavljaju neku ozbiljnu opasnost za plivace. Kazu da su navikli na nas triatlonce, a zabiljezen je jedan napad na veterana triatlonca, koji je godinu dana nakon sto je izgubio ruku nastavio trenirati u istim vodama…???? (dobro da sam zaboravio Woolf neopren )

Na bicikl odlazim usred dana, u vrijeme najjaceg sunca koje mi sada sve vise godi i raduje. Ovdje uokolo Rta Dobre Nade ima puno zahtijevnih cesta, a posebno je zanimljiv vjetar koji puse sa svih strana i puno je drugaciji osjecaj nego kod nas u Hrvatskoj. Krajolici su impresivni, izmjenjuju se okomite litice i kilometarske pjescane plaze sa, posvuda velikim valovima i surferima.

Za trcanje odabirem ravne staze uz ocean, a dionice izvodim na Greenpoint stadionu u Cape Town-u, 10minuta trcanja od moga africkog doma, koji je vrlo dobro zasticen od vjetra. I ovdje atletski stadioni izgledaju prazno i najcesce mi drustvo na takvim brzim treninzima prave vrane i galebovi.

No na promenadi je stvar potpuno drugacija. Na stotine trkaca, triatlonaca svih dobnih kategorija marljivo trce vec od 5h ujutro. Vrlo je lijepo vidjeti da toliko mnogo ljudi ovdje ustaje tako rano i zapocinje svoj radni dan sa sportskom rekreacijom.

Hrana je odlicna, osjetno bolji izbor uz manje cijene nego u Hrvatskoj ljeti. U svoj uobicajeni jelovnik sam tako ubacio avokado, slatki krumpir, brazilski orah i banane.

Ovaj post je pisan na engleskoj tipkovnici pa se ispricavam sto nedostaje hrvatskih znakovlja.

Iako se u Europi i dalje nastavlja period neuobičajeno tople zime, ovdje u Cape Townu imam mogućnost da za nadolazeću sezonu dobro utreniram bicikl.

Budući u Hrvatskoj nisam uopće ili sam vrlo malo napravio kilometara na biciklu, ovaj mi je tjedan koji prolazi bio prilično naporan glede količine vremena koje sam proveo na toj drugoj triatlonskoj disciplini.

Na slici je prikazan jedan takav trening, gdje se može vidjeti da u ovim krajevima ima podosta brdovitih dionica na kojima se treba naviknuti održavati što je moguće ravnomjerniji intenzitet vožnje. Za sada su svi takvi treninzi aerobni i ne pridajem važnost tome što me u ovo vrijeme prestiže većina ljudi, kojima je sport oblik rekreacije i zabave. Dapače, inspiriran sam što se toliko ljudi svih godišta u ovim krajevima bavi rekreativno sportom i nakon naše usnule Europe ovo je pravo osvježenje.

Na Južnu Afriku sam se odlučio još u ljeto ove godine kada sam tamo bio na utrci Svjetskoga kupa i kada sam otkrio tu lijepu i klimom jako povoljnu zemlju za triatlonska posla.

JOBURG ili OCEAN
Golemu površinu Južne Afrike sam znatno suzio izborom između Johanesburga u unutrašnjosti i Capetowna na oceanu. Johanesburg se nalazi na 1750m nadmorske visine i mogao bi biti visinski trening (??), no njegovo veliko nesigurno zaleđe malo me tjera nazad na ocean.

KRIMINAL ILI TERORIZAM
Načuo sam da tamo nije sigurno sam voziti bicikl a svi koji me poznaju znaju da znam i po 6sati visiti sam na biciklu i da zapravo više preferiram solo-vožnje ( ovo zadnje se dogodi kad nitko ne želi tako sporo poput mene početi voziti a kasnije u sezoni kad ne mogu nikoga naći za rasturanja-moj prijatelj Luka Bakrač iz Zagreba je jedan od legendarnih osoba koji je iznimka od ostalih i sa kojim sam napravio neke od svojih najjačih bic treninga u sezoni i koji je tada postavio kao i mnogi prije sa mnom- svoje osobne rekorda).

Dakako da ovo sa nesigurnošću uzimam s rezervom jer mislim da predrasude i strahovi puno kumuju ovakvom pojimanju crnačke zajednice u Južnoj Africi. Kada sam zadnji put bio nedaleko Durbana prestašila me bodljikava žica i krvoločni psi koje viđate na bjelačkim četvrtima…sve je to u kontradikciji sa gostoprimstvom i miroljubivošću crnaca -običnih radinka i posluge koju sam tada upoznao. Možda bi o opasnostima i rizicima mogao pitatai svog arhi kolegu i pustinjaka Ivana Kapovića koji bi se na sva ova razmatranja-vjerujem samo nasmijao(Kapi,-sretno na trci kroz Afriku!!).

VELIKI BIJELI
Capetown je jedan od najlijepših gradova svijeta-tako kažu (iako su mi to rekli i za onaj prljavi Rio u J. Americi ).
Tamo se već smjestio moj “Web-master” Nikola Tošić iz Beograda o kojem bih trebao ispisati poseban post.(Nikola izmjeni ono…klikni za CEO tekst u CIJELI tekst, skalpirati će me!) Nikola poznaje Capetown područje vjerovatno ko ja Pulu i izvještava o super zanimljivom gradu,prepunom sadržaja i triatlonskih događanja.
Princip je jednostavan: mjesec dana rentanja dobrog trokrevetnoga stana stoji oko 400-500EUR, klopa skupa ko u Hrvatskoj a bazen 50m, atletska staza i bic ceste na prvom koraku.
Za ljubitelje satelita-Ovo je atletska staza
33°54’19.68″S
18°24’31.30 “E

a ovo je bazen
33°55’5.43″S
18°23’4.14″E

Kaže da je taj grad jako siguran….i za pehiste?

STELLENBOSCH
Ima jedna zlatna žila-Studentski grad nadomak Capetowna na Capepintu (najjužnija točka Afrke?..Rt Dobre nade..jeli dobro to kapiram?). E, tamo je kažu raj za nas profesionalce koji živimo triatlon i koji smo dovoljno zadrti da nam, je što zatvorenija sredina, božji blagoslov. Dolje treniraju neke triatlonske face a svakako je to plato na kojem trenira i aktualni svjetski prvak u Olimpijskom triatlonu.

Tim Don evo me me stižem…..

Moji prijatelji triatlonci već su napustili Europske krajeve i ne vidjevši snjega javljaju se iz Južne Afrike i Australije.

Moje prve novogodišnje pripreme neće započeti tako dramatično i odlučio sam, na poziv matičnoga saveza pridružiti se pripremama reprezentacije u Medulinu. Pripreme traju od 03.01.2007-13-01.2007. god a više o pripremama na službenim stranicama HTSa.

Medulin je prekrasan kraj za započeti prve biciklističke treninge a budući sam toliko vremena zadnjih godina proveo u Puli osjećam se kao kod kuće.

Posebno mi je drago što će tamo boraviti i naš juniorski sastav koji će svoje zimske praznike i ove godine provesti većinom na dobrome zraku u sportskom okruženju.