Evo kako ja započinjem sa kupanjem

Moj prvi trening plivanja će trajati manje od 40 minuta. U ovom periodu anatomske adaptacije vrlo je važno odmah započeti stavljati naglasak na tehniku i opuštenost plivanja. Taj period, koji u pravilu dolazi nakon dužeg perioda boravka na suhom, idealan je za koncentraciju i usvajanje tehnike. Uvodni mikrociklus u plivanju traje 7-10 dana, nakon kojega slijedi period kada u pravilu plivam sve na niskoaerobnom opterećenju. Oko Božića sam sposoban za prva anaerobna opterećenja.

U uvodnom periodu je važno obratiti pozornost na osjećaje, koji su direktno vezani i sa mojom pozicijom tijela u vodi. Započinjem sa kraćim dionicama od 25 do 50m. O pauzama u ovom periodu ne razmišljam, važno je samo da nisu prekratke.

Najvažnije je da ovi počeci budu dovoljno vremenski kratki i lagani glede intenziteta, a kad iznad vode nemate trenera, koji vas može usporiti, vrlo je važna koncentracija i suzdržanost.

Sutra na otoku Hvaru u Starom gradu, kojega često koristim za svoje kondicijske pripreme, starta utrka Faros maraton.

Žao mi je što već cijeli niz godina nisam mogao u to vrijeme biti tamo na rivi odakle će svjetska i europska plivačka elita krenuti u osvajanje 16km duge dionice, koja ide do rta Kabala i nazad.

Neke znamenitosti ove velike plivačke manifestacije u Hrvata mogu podijeliti sa vama, a ovim putem upućujem dobre želje za uspješnu organizaciju direktoru utrke g. Vinku Šoljanu i mojem prijatelju Janezu Marojeviću.

Mnogi ljudi se pitaju što najbolje svjetske maratonce privlači u mali Stari Grad, kada se zna da po novčanim nagradama ne može konkurirati svjetskim metropolama. Jedan od odgovora, uz ljepotu staze i prekrasno more, su dojmovi koje plivači nose iz Starog Grada, obogaćeni ljubavlju domaćeg stanovništva prema svim maratoncima. Baš ta ljubav i entuzijazam stanovnika Staroga Grada, uz izvanredne prirodne pogodnosti starogradskog zaljeva, garancija su dugovječnosti FAROS Maratona.

Kao što se stanovnici Splita poistovjećuju s Hajdukom ili stanovnici Sinja s Alkom tako se i Starograđani poist-ovjećuju sa FAROSOM i žive očekujući dan održavanja maratona.

Zahvaljujući u prvom redu FAROS Maratonu i Vinku Šoljanu, koji je od početka do danas bio glavni pokretač svega vezanog za FAROS Maraton i hrvatsko daljinsko plivanje, u Starom Gradu je sjedište Hrvatskog saveza daljinskog plivanja, osnovanog 09.03.2001. u Rijeci. To je jedini državni sportski savez sa sjedištem na nekom od hrvatskih otoka.

Faros Maraton 2008. će biti osobito svečan, jer iz SAD-a, kao poseban izaslanik Kuće slavnih, dolazi osobno generalni tajnik gosp. Dale Petranech, inače bivši dugogodišnji predsjednik Američke plivačke federacije, koji će 30.08. u 20.00 sati na drevnom Hektorovićevom Tvrdalju direktoru Vinku Šoljanu službeno uručiti trofej „Božica mora“ prigodom njegova ulaska u KUĆU SLAVNIH – IMSHOF. Na fotografiji gore g. Šoljan u društvu ministra Primorca, koji mu dodjeljuje visoko priznanje za životno djelo u sportu.

više o povijesti maratona ovdje

moja razmišljanja o sportskoj kulturi na otoku ovdje

Svjedoci smo najvećeg sportskog događanja u 2008. godini, možda najvećeg sportskog spektakla, koji će suvremeni olimpijski svijet teško moći i dosegnuti, a kamoli prevazići.

Samo otvorenje Igara me sat vremena zadržalo na jednom te istom TV programu – Eurosportu, što je inače kod mene rijetkost (najčešće samo preletim sve te programe i zaustavim se tek na nekoj dokumentarnoj seriji ili nečem sličnom što mi zaokupi pažnju). Najviše me se dojmio trenutak kada padaju slapovi sa vrha stadiona…veličanstveno..cool!

Obožavam trenirati i natjecati se, ali ne nalazim dovoljno motivacije da gledam sport na televiziji. Možda je to kod nas sportaša tako. Priznajem da je mudro s vremena na vrijeme pogledati koju sportsku snimku, koja dobro pokazuje sportsku izvedbu, npr. kretanje zaveslaja kroz vodu ili pozicija i način vožnje bicikla kod vrhunskih praktikanata.

Od velikog repertoara sportova, koji se nude, od gađanja “nesretnih” golubova do fascinantne biciklističke utrke od oko 6:30h, nalazim posebno mjesto interesa da pogledam triatlonsku mušku utrku (19.08), maraton (24.08) te finale trčanja 100m muški (16.08). Ovi datumi, koje sam dobio ovdje, su vjerujem po kineskom vremenu.

Biciklističku utrku nisam gledao u živo (samo reportažu), ali bih ovim putem još jednom želio čestitati Hrvatskoj biciklističkoj olimpijskoj ekipi na dobrom nastupu. Matija Kvasina, sa kojim znam katkada i trenirati, je nastupio danas i na kronometarskoj utrci . Biciklizam je težak sport i mi koji smo iskusili patnju na pedalama znamo cijeniti njihov trud i znoj.

rezultati biciklističke utrke ovdje

rezultati biciklističkog kronometra ovdje

U maratonu i triatlonu nemamo hrvatskog predstavnika, ali me istovremeno veseli činjenica da nikada u povijesti nismo bili bliži kvalifikaciji.

Maraton me oduvijek privlačio kao atletska disciplina. Fascinira me kad pogledam, kojom brzinom ljudsko tijelo može savladavati kilometarske udaljenosti kroz više sati aktivnosti. U prošlosti bi maratonci bili idealni za slanje komunikacija, dok bi sprinteri bili dobri za neku borbu u areni. Tko pri tome ima posljednju riječ pokazuje termin održavanja Olimpijskog maratona – kraljevske discipline – 7:30 ujutro, u nedjelju 24.08.2008., na dan ceremonije zatvaranja Igara!

Vjerujem da je pitanje vremena kada će i Ironman dobiti svoje mjesto u Olimpijskom svijetu. 8-satna utrka toga tipa ne samo da je atraktivna, već je i relativno jednostavna za organizaciju među toliko sportova, čija realizacija zahtijeva investicije kroz milijunske građevinske zahvate.

Vjerojatno nikada Ironman utrka na Olimpijskim igrama neće imati popularnost Svjetskoga prvenstva na Hawaiima, kao što ni olimpijska biciklistička utrka ne može imati veći status nego jedna kultna europska utrka (da ne spominjem ime , ali će lepeza sportova dobiti još jednu atraktivnu atletsku disciplinu.

Za sada se trebamo zadovoljiti olimpijskom distancom, čija je realizacija u Olimpijskom programu za Sydney 2000 bila jedna od najvećih promocijskih uspjeha ovoga sporta u svijetu.

I za kraj samo osvrt na plivanje. Plivanje je nekako medijski najzastupljenije, nekako mi se čini da se od plivača najviše i očekuje. Oni plivaju u strogo kontroliranim uvjetima, pod krovom, a u Pekingu gotovo svi obučeni u ona superiorna odijela (omogućavaju im da ruše rekorde već u kvalifikacijama?). Izvana plivači izgledaju pomalo neatraktivno, nerijetko udebljalo i mlitavo, no kad uđu u vodu i postižu te strahovite brzine, postaju zastrašujući. Svaka čast plivačima, ja ne bih mogao ni sa ženama plivati 20m u kvalifikacijskoj utrci kad idu na 200m:)

Nakon velikog mikrociklusa, u kojem sam akumulirao mnogo umora, manji, u kojem se upravo nalazim, započeo sam kraćim boravkom na Hvaru. Ovdje ne postoji bazen te sam plivanja maksimalno reducirao na brze i kratke treninge u neoprenu u moru. Danas sam tako po prvi puta ove godine zaplivao u Starigradskom zaljevu, koji je možda tek kojih pola do stupanj topliji od ovoga dijela Jadrana i službenih 14C.

Umjesto uobičajene bonace, jutro je u Starome Gradu započelo odmah jakim zapadnim vjetrom, koji je pjenio more i donosio čak miris snijega podno vrhova zabijeljenog Biokova, koji se odavde mogu vidjeti. Početno peckanje dlanova i lica te tabana – jedinih dijelova tijela, koji nisu zaštićeni neoprenskim odijelom cca 2-5mm debljine, brzo nestaje i plivanje se pretvara u čisto uživanje.

Najljepšim rječnikom prevedeno, ovo je plivanje prava proljetna svježina, a slano i, u ovo doba godine, vrlo čisto more ulazi kroz sve pore vašega lica te čisti usta te nosne šupljine sa kojima većina ljudi upravo sada ima zdravstvenih problema.

Kako bih zaštitio glavu, u pravilu ispod 17C koristim dvije silikonske kape, a uši začepim dodatno vatom. Ne mogu dakle reći da li mi je bilo toplo ili hladno. Pri izlasku iz vode, po skidanju odijela nisam osjećao nikakve znake hipotermije te sam pretpostavio da je temperatura vode na nekim dijelovima bila i iznad 16C.

Kada sam boravio u Novom Zealandu usred njihovog ljeta i ljetnih dopusta (na sv. Nikolu) djeca se svaki dan brčkaju i plivaju u 14-17C toplim (mi bi rekli hladnim) jezerima, male bebe sjede na pješčanim plažama i uopće ne pokazuju znakove hladnoće, već zapravo ugode i topline. Sa druge strane oceana na Tajlandu 23C toplo more, dovoljno je hladno zimi da lokalci ni ne pomišljaju da u njega noge umoče.

Osjećaj hladnoće u vodi varira od čovjeka do čovjeka i mogu reći da sa svojih cca 8% tjelesnih masti spadam u mršave ljude, kojima, a posebno kada smo umorni od treninga, hladna voda može biti vrlo neugodna.

Danas sam plivao 30min i bilo je ugodno i toplo no ima dana kada mi to isto plivanje donese neugodnu hipotermiju. Svakako se uvijek zamislim pri pomisli da postoje službena plivačka natjecanja od čak 15-25km u vodama, koje su hladne poput ove danas. Kakvi to moraju biti sportaši, koji plivaju poput tuljana ili još bolje, kakvi smo mi to triatlonci kad smo tako osjetljivi? Negdje mi stoji u glavi da je dr.Šušak plivao neke svoje podvige u svega par stupnjeva hladnoj vodi (mislim oko 10) i to dakako bez neoprena. Bilo bi zanimljivo čuti njihove dojmove sa takvih avantura. Dakako, i bez ikakve komparacije, ovaj moj fartlek danas je bio tek obični trening.