Nalazim se u 8. mikrociklusu. Iza mene je 70 dana ciljanog treninga i 10 dana odmora (od kojih cca 5 dana aktivnog odmora).

Nalazim se usred priprema. Intenzitet i ekstenzitet treninga se malo po malo povećava, a najveću kulminaciju treninga očekujem u 3. mjesecu. Trenutno sam postigao aerobni nivo, koji mi omogućava da u jednom treningu vozim i do 5h bicikla, trčim do 27km i plivam do 7km (naravno ne u istom danu, već u istom ciklusu). Prošli ciklus od 10 dana obuhvaćao je 32km plivanja u bazenu, 557km bicikla i 136km trčanja (budući većina vas radi po lunarnom principu vremena to bi iznosilo oko 21 km plivanja, 392km bicikla i 98km trčanja u 7 dana).

Zašto 10 dana, a ne 7 dana? Jednostavno zato što se u 10 dana može više toga utrenirati nego u tjednu .

Ja se u treningu nikad ne uspoređujem sa drugima, rijetko se interesiram koliko i koliko jako trenira neki uspješan triatlonac. Nije da me ne zanima, nego se ne želim dovesti u situaciju da razmišljam da li dovoljno treniram. Važno je da imate svoj sistem i da vaš sistem, bez ozljeda, funkcionira na dugi period vremena. Svrha priprema u sportaša jest da ga pripremi za naporne treninge i natjecanja, koji će ga tek potom dovesti u konačnu formu.

Usporedba treninga bez točnog uvida u periodizaciju i intenzitet obavljene kilometraže može jako varirati. Nekome bi se gornje brojke činile nedostižne, no ako idete još malo analizirati i vidjeti prosječnu kilometražu u godini ili mjesecu (a ne možete jer nemate sve informacije), možete lako zaključiti kako bi vi mogli napraviti još i više.

Naravno da nije isto, u ovo zimsko vrijeme, odraditi moju kilometražu u Europi ili u Australiji. U hladnijim uvjetima tijelo se više potroši, iako to ne znači da se treba puno smanjiti volumen treninga. Bitno je znati se prilagoditi.

U svakom slučaju vrijeme je da se malo probudite iz zimskog sna. Ako radite samo na aerobici, pa čak i ako se nalazite na kontinentu, krajnje je vrijeme da u vaš trening ubacite malo dinamike, kroz fartleke i dionice. Ne znam kako je na Sjeveru, ali ovdje su bademi u punom cvatu, vjerujem da će već za vrijeme karnevala cijela Hrvatska imati prve vjesnike proljeća.

Prvi ovogodišnji ozbiljniji “gas” trening na biciklu:)

Jučer sam napravio prvi ovogodišnji intervalni biciklistički trening. Iako taj tip treninga na trčanju počinjem već raditi gotovo na početku bazičnih priprema, jači pritisak na pedalu dolazi znatno kasnije.

Ovaj tip treninga ja nazivam trening aerobnog kapaciteta i vremenska razlika od gotovo 4 mjeseca dolazi u mojem treningu iz dva razloga. Jedan je, jer sa vožnjom bicikla krećem vrlo kasno u odnosu na hrvatsku uobičajenu triatlonsku praksu (moj trener smatra da za formu krajem 5mj. nije potrebno raniti sa biciklističkim treninzima). Drugi je razlog, što je vrlo smisleno napraviti dobru kilometražu na biciklu prije nego se počne sa intenzivnim dionicama.

U Šibeniku sam imao priliku od početka ove godine voziti na cesti i nije bilo niti jednog dana do danas, a da mi vremenske prilike nisu dopuštale da odradim planirani bicikl. Možda ovo posljednje zvuči nevjerojatno, ako pomislim da sam čak u ljetnom Capetownu prošle godine morao, radi određenih vremenskih uvjeta, prilagoditi nekoliko biciklističkih treninga. No dobro, imao sam sreće sa vremenom, ali i hrabrosti da odolim kiši, buri i hladnoći.

Došlo je vrijeme da sa dionicama podignem biciklističku formu. Uz postepeno smanjenje volumena treninga, već dvije trening utrke iza sebe i još nekoliko ovakvih jakih bicikističkih treninga, noge će na mojoj slijedećoj utrci u Caldaru (18.05, ITA, olimpijska distanca) biti u znatno povoljnijem položaju.

Vrlo rijetko spominjem svoga trenera triatlona. Oni, koji prate redovito moj blog, sigurno su to primjetili. Nema nekog osnovanog razloga zašto je tome tako, jer trener je središnja osoba u mojem trenažnom procesu.

Janez Tomšič, poznatiji pod nadimkom “Jani”, priprema periodizaciju za cijelu godinu, iz čega postepeno tokom godine, kroz mikrocikluse od 10 dana, raspoređuje to do stvarnih dnevnih zadataka – tako u grubo nastaje trening, kojeg u pravilu dobivam e-mailom. Svaki dan imam točno preciziran trening do u detalja, što u praksi predstavlja dionice sa predviđenim vremenima u idealnim uvjetima i pauze. Tomšić je vrlo precizan trener te mi zadaje dionice koje (pogotovo u plivanju), osim sekunda, imaju i sljedeću znamenku, što mnogi treneri smatraju nepotrebnim detaljima.

Na važnim utrkama u sezoni trener putuje sa mnom te mi pruža savjete i nužnu logističku potporu. Što ulazi sve u logistiku teško je reći, a svakako da mnoge stvari i situacije zahtijevaju i angažman mimo trenerske domene. Tako sam na jednim od posljednih putovanja u SAD, uoči važne utrke, ostavio putovnicu u avionu, koji je sa njom odletio na sljedeću destinaciju tisućama kilometara udaljenu. Tu je zatim bio i gubitak prtljage sa biciklima i mnoge druge neugodne situacije….ne moram vam reći tko je većinom rješavao situaciju.

Godine putovanja omogućile su mi da upoznam ovog bivšeg vrhunskog Ironmana, danas oca dva prekrasna sina i da kroz naše druženje steknem značajan respekt prema njemu, ponajprije kao neobičnoj ekscentričnoj osobi, a onda i kao prema treneru. Od njega sam naučio mnoge detalje, koji su mi osim osvajanja vrhunskih sportskih rezultata omogućili i da poboljšam kvalitetu svog života. Nešto od toga sada rado podijelim i sa vama, čitateljima moga bloga.

Mišljenja sam da je Janez Tomšić jedan od najkvalitetnijih trenera, koje možete pronaći na ovim prostorima, iako je mišljenje o njemu dosta podijeljeno, najčešće zbog nekih principa u treningu, koji dosta odstupaju od uobičajene hrvatske prakse. Nema sumnje, vrlo je precizan, a rijetko ga možete vidjeti da stoji sa štopericom pored bazena. Navikli smo da trenere prepoznajemo po fućkaljkama, štopericama i povišenim tonovima, a ništa od toga nema u ovog gospodina, no ukoliko se moguće mimoiđete na sportskim terenima, zbog njegovog specifičnog izgleda i načina oblačenja vjerojatno ga nećete promašiti.

Da, skoro zaboravih istaknuti da je ovo njegov dan, treneru sretan ti 43. rođendan!