Još jedna pobjeda na prvenstvu Hrvatske, prvoj triatlonskoj utrci ikad održanoj u Hrvatskoj uz mogućnost izravnog praćenja rezultata preko interneta.

Protekli vikend proveo sam u Istri u mjestu Poreč, gdje je u sklopu Festivala sporta održano i Državno prvenstvo u dugom triatlonu. Nakon nešto više od 4h i 20minuta uspio sam i pobijediti te tako, uz jednu pobjedu u proljetnom prvenstvu Hrvatske u duatlonu, postao dvostruki državni prvak u 2008.g.

Drugoplasirani je Slovenac Harnold Peter, a treći moj sugrađanin Andrej Vištica.

rezultati državnog prvenstva u dugom triatlonu ovdje

rezultati ostalih utrka održanih u sklopu festivala ovdje

Peter i ja smo izašli kao vodeći nakon plivanja, koje je zbog vrlo otežanih uvjeta na plivačkoj dionici (jugo) trajalo i više od 50 minuta. Na biciklu smo zajedno odvozili 80km, poštujući ITU pravilo o zabranjenoj zavjetrini te skupa sišli na trčanje, na kojemu sam ja izborio ukupnu pobjedu za Hrvatsku i klupsku pobjedu moga kluba TK Pula, za koji sam licenciran.

Nakon drugog mjesta u austrijskom Saalfeldenu proteklog vikenda i ove pobjede na prvenstvu Hrvatske povukao sam se u višetjednu izolaciju u Dalmaciju, gdje ću odraditi finalne trenažne pripreme uoči Svjetskog prvenstva. Trening utrka prije starta u Koni više nema i sada se mogu posve fokusirati na posljednji veliki cilj sezone 2008.

U društvu sa timskim kolegom Aleksandrom Markovicem , koji je došao iz Danske ne bi li nastupio u Poreču i pritom izvidio terene za njegove moguće zimske pripreme u Hrvatskoj. Na utrci je, zbog problema na plivanju, ostvario tek, za njega skromno 5. mjesto no Aleksandar je oduševljen onime što je vidio i nakon prohladnog Kopenhagena, jugom ugrijani Poreč čini mu se kao egzotično mjesto u susjedstvu.

Proglašenje Prvenstva Hrvatske. Sa moje lijeve strane je drugoplasirani Andrej Vištica, a sa moje desne strane je moj prijatelj Nenad Blagus, kojemu je, ako se ne varam, ovo prvo postolje na prvenstvu Hrvatske. Obojici čestitam još jednom!

Neuobičajena vrućina u Hrvatskoj za početak rujna donijela je obilje problema na trčanju. Dehidracija među natjecateljima je bila očita no meni je ova sparina, uz uzburkano slano more bila još jedna mogućnost da naviknem na uvjete, koji me očekuju na Havajima za mjesec dana.

Na sljedeće dvije fotografije, gospodin i gospođa Borić, roditelji Nikole Borića, glavnog organizatora sportskih događanja proteklog vikenda u Poreču.

Izvještaj na sportal.vecernji.hr ovdje

Jučer, na Jarunu, održan je cool party, gdje su, uz sve hrvatske Ironman triatlonce, bili pozvani i svi prijatelji i ljubitelji ovoga sporta.

Uz povećane temperature, mojih 3-5h treninga, koliko sada dnevno treniram, čini mi se ovih dana kao cijela vječnost.

Jučer sam, predvečer, kao treći trening trčao 40min u maksimirskoj šumi, kamo znam zaviriti u ovo doba godine. Svježina, koju ponekad zna pokloniti ova park šuma u Zagrebu, je jučer izostala, a pravo osvježenje je stiglo tek po sutonu, kada sam na Jarunu posjetio Ironman party, koji se održao u organizaciji Adventure-sport portala i moga prijatelja Nikole Borića.

Uistinu je bilo pravo osvježenje vidjeti moje stare prijatelje. Ne pamtim kada smo se zadnji put u ovom sastavu okupili. Nedostaju tu još neki ljudi no i ovako je bilo zanimljivo vidjeti osnivača legendarnog mljetskog triatlona Nikolu Borića rame uz najmlađeg pobjednika Zagreb-Open triatlona, Vrdoljaka Ivana (pobijedio je sa 19 godina!), koji stoji opet do Mirka Tišljara, višestrukog državnog prvaka i višegodišnjeg državnog reprezentativca.

Desno od mene je Keča Dalibor. Dalibor nikada nije uspio uhvatiti neku laskavu državnu titulu, ali je već više od 10 godina aktivan u triatlonu (s obzirom na situaciju u HR triatlonu, ovo smatram velikim uspjehom), a za 10-tak dana će napraviti i svoj prvi Ironman.

Vratio bi se na Ivana, koji danas radi kao pravnik i više se ne natječe u triatlonu. Iako danas neaktivan u triatlonu, ovaj 28 godišnji pravnik me jučer svojom pojavom podsjetio na moje početke u triatlonu.

Upravo je Ivan, uz Marijana Pedišića, prepoznao moj talenat i na počecima me usmjeravao u smjeru triatlona.

Da budem iskren, zapravo uopće nije započelo sa triatlonom, bila je to prije filozofija Ironmana, onog mita nastalog u 90-tim godinama, kroz natjecanje Mark Allena i Dave Scotta, a lokacija naših razgovora na tu temu je bilo skijalište u Austriji nedaleko Klagenfurta (dobar filmić za onoga tko još to nije vidio).

Siguran sam da Ivan i danas želi jednoga dana nastupiti na Ironmanu. Tko zna, pravo i Ironman u Hrvatskoj već i danas imaju mnogo podudarnosti, a Ivan je pored toga i (iako on to ne priznaje) talentiran za dugotrajnu izdržljivost.

Jučer su, uz mnoge hrvatske Ironman triatlonce (neki su bili i predstavljeni) došli i neki pojedinci (zakleti kratkoprugaši poput Gordana Petkovića, koji je svojim stavom i razmišljanjem ipak pružio podršku Ironman ideji i uopće ovakvom doprinosu za popularizaciju triatlona u Hrvatskoj (jer ne zaboravite Ironman je ponajprije triatlon, on je izvor!)

Na Ironman zabavi je naravno bilo još mnogo, mnogo meni dragih ljudi, koje ovom prilikom neću sve imenovati. Hvala na mnogim savjetima kako i na što obratiti pažnju u Klagenfurtu na Ironmanu.

Lijepo vas je bilo sve vidjeti i iako sam to jutro ustao u 5:30h, mislim da se isplatilo žrtvovati malo odmora na račun veselja i emotivnog punjenja.

Drago mi je da mogu podržati moga prijatelja Nikolu Borića, koji je jedan od organizatora najvećeg sportskog događaja na otvorenom u Hrvatskoj, koji će okupiti ponajbolje organizatore u šest različitih sportskih disciplina.

Festival će biti održan u sjećanje na Marijana Pedišića, drage osobe i velikog sportaša.

Marijan Pedišić je pionir hrvatskog triatlona i naš prvi natjecatelj na Svjetskom prvenstvu u Ironmanu. Njegov rezultat u Ironmanu (1993 g.) na Havajima još stoji kao najbolje hrvatsko vrijeme na toj stazi.

Svojim nastupom ili makar prisustvom uveličajte ovaj događaj, budite 6. i 7. rujna u Poreču!

prijavite se za utrku ovdje