Ovaj je Jumbo plakat stajao na Jarunu na ulazu u RC Jarun u periodu kada sam boravio u SAD-u.

Fotografija by:Petar Botteri

Fotografiju je napravio g. Petar Botteri, ugledni hrvatski fotograf iz Staroga Grada na otoku Hvaru, gdje je slika i nastala. Rujan u pravilu treniram u Dalmaciji, gdje sam ulovio još koji sparni dan koji mi je bio neophodan za dobru pripremu za Svjetsko prvenstvo u Ironmanu 2008, koje se održalo na Havajima.

Gdje trenirati na otoku Hvaru ovdje

Jučer, na Jarunu, održan je cool party, gdje su, uz sve hrvatske Ironman triatlonce, bili pozvani i svi prijatelji i ljubitelji ovoga sporta.

Uz povećane temperature, mojih 3-5h treninga, koliko sada dnevno treniram, čini mi se ovih dana kao cijela vječnost.

Jučer sam, predvečer, kao treći trening trčao 40min u maksimirskoj šumi, kamo znam zaviriti u ovo doba godine. Svježina, koju ponekad zna pokloniti ova park šuma u Zagrebu, je jučer izostala, a pravo osvježenje je stiglo tek po sutonu, kada sam na Jarunu posjetio Ironman party, koji se održao u organizaciji Adventure-sport portala i moga prijatelja Nikole Borića.

Uistinu je bilo pravo osvježenje vidjeti moje stare prijatelje. Ne pamtim kada smo se zadnji put u ovom sastavu okupili. Nedostaju tu još neki ljudi no i ovako je bilo zanimljivo vidjeti osnivača legendarnog mljetskog triatlona Nikolu Borića rame uz najmlađeg pobjednika Zagreb-Open triatlona, Vrdoljaka Ivana (pobijedio je sa 19 godina!), koji stoji opet do Mirka Tišljara, višestrukog državnog prvaka i višegodišnjeg državnog reprezentativca.

Desno od mene je Keča Dalibor. Dalibor nikada nije uspio uhvatiti neku laskavu državnu titulu, ali je već više od 10 godina aktivan u triatlonu (s obzirom na situaciju u HR triatlonu, ovo smatram velikim uspjehom), a za 10-tak dana će napraviti i svoj prvi Ironman.

Vratio bi se na Ivana, koji danas radi kao pravnik i više se ne natječe u triatlonu. Iako danas neaktivan u triatlonu, ovaj 28 godišnji pravnik me jučer svojom pojavom podsjetio na moje početke u triatlonu.

Upravo je Ivan, uz Marijana Pedišića, prepoznao moj talenat i na počecima me usmjeravao u smjeru triatlona.

Da budem iskren, zapravo uopće nije započelo sa triatlonom, bila je to prije filozofija Ironmana, onog mita nastalog u 90-tim godinama, kroz natjecanje Mark Allena i Dave Scotta, a lokacija naših razgovora na tu temu je bilo skijalište u Austriji nedaleko Klagenfurta (dobar filmić za onoga tko još to nije vidio).

Siguran sam da Ivan i danas želi jednoga dana nastupiti na Ironmanu. Tko zna, pravo i Ironman u Hrvatskoj već i danas imaju mnogo podudarnosti, a Ivan je pored toga i (iako on to ne priznaje) talentiran za dugotrajnu izdržljivost.

Jučer su, uz mnoge hrvatske Ironman triatlonce (neki su bili i predstavljeni) došli i neki pojedinci (zakleti kratkoprugaši poput Gordana Petkovića, koji je svojim stavom i razmišljanjem ipak pružio podršku Ironman ideji i uopće ovakvom doprinosu za popularizaciju triatlona u Hrvatskoj (jer ne zaboravite Ironman je ponajprije triatlon, on je izvor!)

Na Ironman zabavi je naravno bilo još mnogo, mnogo meni dragih ljudi, koje ovom prilikom neću sve imenovati. Hvala na mnogim savjetima kako i na što obratiti pažnju u Klagenfurtu na Ironmanu.

Lijepo vas je bilo sve vidjeti i iako sam to jutro ustao u 5:30h, mislim da se isplatilo žrtvovati malo odmora na račun veselja i emotivnog punjenja.

I to sve u centru grada uz stotine promatrača, za koje se nadam da ove godine neće trebati biti pod kišobranima….
Sve to moguće je vidjeti kod 19 vrhunskih triatlonaca iz 12 zemalja Svijeta, koji će se iskušati u centru Ljubljane 20.06.2007 u 19h.

Iako se natječem u aerobnom sportu kao što je olimpijski i polu-ironman triatlon, za postići i održavati vrhunsku formu neophodan je trening brzine, koji se radi na submaksimalnim opterećenjima i na vrlo kratkim dionicama.
Ne morate biti izdržljivi poput mene da bi vam ovakav trening zadavao fizičku bol (a to je i svrha).
Hoću reći da ima ljudi, koji su po prirodi brzi (poput mog trenera ili klupskih kolega Gordana Petkovića ili Tišljar Mirka) i kojima je trening brzine manje bolan od treninga koji se odvija u satima, a ne minutama ili sekundama.

Jutros sam tako na Jarunu napravio malu pripremu za super-sprint, koji će se za 7 dana održati u centru Ljubljane. Malu pripremu kažem, jer simulaciju plivanja u rijeci Ljubljanici, na 14 C nije moguće napraviti u ovako već lijepo toplome Jarunu od oko 25C.
Zagrijao sam se oko 40min i zatim napravio tri dionice sa oko 8-10min pauze između.
Poredak disciplina je bio sljedeći: PLIVANJE+BICIKL+TRČANJE…….TRČANJE+BICIKL+PLIVANJE……BICIKL+PLIVANJE+TRČANJE
Dužina dionica je bila 150m plivanja,3 km bicikla i 800m trčanja, što je iznosilo sa tranzicijma oko 9-10min.

Brzina kojom se to izvodi je submaksimalna, odnosno pokušavate u što većoj brzini prijeći zadanu dionicu, pazeći pri tome da zadržite koliko-toliko tehniku izvođenja vježbi.

Najčešće greške kod izvođenja treninga brzine jesu: nedovoljna zagrijanost, premala početna brzina na bicu (sprint), premala frekvencija koraka na trčanju i premale pauze između dionica (uzmite si dovoljno vremena da dođete sebi – ja ležim sa podignutim nogama).

Nakon poduže stanke u pisanju postova na ovom blogu, javljam se tek na kratko sa par natuknica.
Nalazim se u Zagrebu, gdje obavljam posljednje procedure uoči odlaska na Svjetski kup u St. Poltten-u.

Jučer sam, tik pred noćašnju oluju, rasplivao u Jarunu i presvukao se u klupskim prostorijama “Petar Zrinski” i oduševio se iznova ljepotom tog sportskog centra u ovo kasno proljeće.
Plivanje u jezeru pred oluju ima poseban ugođaj i temperatura vode od 23C doima se bar kao 25, a zrak je nabijen pozitivnim ionima.

U nedjelju sam (na Hvaru) napravio posljednji jaki trening, nakon kojega ću ovih 3 dana odmoriti, sa dva dana neuromuskularna podražaja kratkim treninzima na stazi u Austriji.

Taj zadnji trening je prikazan na gornjoj slici i obuhvaća ANT bicikl sa postepenim dizanjem pulseva do oko 170 i 55-minutnim ANT trčanjem na tempu oko 3:30/km. Uslovi na treningu tu nedjelju su bili vrlo teški, sa vrućinom i olujnim jugom, što je ovom teškom treningu dalo još slaniji i papreniji okus.

U Austriju odlazim spreman i usredotočen.