Po toj ljestvici odlazi 53 triatlonaca, a zadnji je Belgijanac Croes Peter sa 1200 bodova (71. mjesto ITU ljestvice).
Moj mlađi kolega Zvonko Čubrić, se sa 545 boda nalazi na 89. mjestu te u ovoj simulaciji nije dobio startno mjesto u Pekingu.
I kakav bi ja to bio kolega, kada bi ove vijesti servirao kao loše, poput onih koje sam nedavno pročitao u forumima i opaskama;
ovo gore samo su brojke ispisane u ispraznim tabelama, na kojima su više od 200 svjetskih triatlonaca (što aktivnih, a što neaktivnih u Svjetskome kupu).

Čubrićevih 545 boda za Hrvatsku od velike je važnosti i hvale vrijedni, unatoč velikim financijskim izdacima, koje HTS mora snositi, jer je naš strateški cilj – Olimpijske Igre.

Svjetski kup u triatlonu je vrlo nezgodna stvar za male nacije, a posebno za tranzicijske zemlje poput Slovenije i Hrvatske, u kojima je triatlon još uvelike nepoznati pojam te vlada sponzorska nezainteresiranost za ovaj prekrasan sport.

2003. godine sam prvi puta dobio bodove na Svjetskome kupu te bio prvi Hrvat, koji je krenuo u misiju skupljanja bodova, da bih se 2007. godine radikalno distancirao od istoga, budući mi nije odgovarala mentalno-financijska struktura Saveza, koji po meni nije puno napravio, u smislu da se veći dio novaca potrebnih za nas reprezentativce dobije od strane sponzora i donacija. Dokle god ovisimo isključivo o poreznim obveznicima preko Hrvatskog Olimpijskog Odbora neće biti dovoljno sredstava za provođenje natjecanja a kamoli za zapošljavanje novih kadrova. Takva situacija je plodna podloga za međusobna prepiranja sa nuspojavom odlaska “starih” natjecatelja.
Zanimljivo je da bi najjači reprezentativci trebali biti u godinama od 25-40 (najbolje godine za Olimpijski triatlon), a takvih uskoro možda i neće biti.

Čubriću ovu godinu ostaju još dva Svjetska kupa i iako se ne čujem sa njime vjerujem da će se dobro spremiti za završetak sezone i u posljednji trenutak okrenuti situaciju u korist svojega višegodišnjega sna – pontona u Pekingu 2008.

Čak i ako ne uspije, velik je korak napravljen u natjecateljskom smislu, kojeg će u budućnosti organizaciono HTS tek trebati dostići.

klikni ovdje za rezultate

Biciklistička staza, koja se trebala više puta penjati na Marijan, je u zadnji trenutak izmjenjena u gotovo ravni profil zbog sigurnosti natjecatelja, koji bi se u prvoj varijanti morali više puta siječi u suprotnim smjerovima. Dobili smo sigurnost no ne i atraktivnost, a plivački segment trke je time postao još važniji.

O samoj utrci na stranicama kluba TK Split

Nakon plivanja utrku je povela manja skupina triatlonaca, u kojoj je bio i naš Zvonko Čubrić, a koju je u drugom dijelu staze dostigla velika skupina, u kojoj je opet bio Hrvat – Matija Lukina.
Ja sam se nalazio u trećoj skupini, koja je gubila dragocjeno vrijeme, a snage da sam nešto odradim – nije bilo.

Na trčanju je poveo Zvonko, koji je na kraju završio sedmi, dok sam se ja malo po malo sa prosječnim trčanjem probio do skromne 19-ste pozicije, što je ipak bio i drugi najbolji plasman Hrvatske toga dana.

Vremenski uvjeti – ekstremno toplo prisililo je one manje iskusne i izdržljive na bol da odustanu od prolaska ciljem. Razumijem takvo ponašanje jer sam i sam bio u takvim situacijama no sa vremenom sam naučio da se sve utrke idu do kraja osim u izvanrednim situacijama.

I za kraj kratki osvrt sa strane. Ne mogu, a da ne komentiram način na koji su se triatlonci ponašali u skupini na biciklu, koje je i ovaj puta kao i puno puta prije na ovakvim natjecanjima nalikovalo rekreativnoj vožnji, gdje se pojedinci kao da dokazuju unutar skupine pokušavajući naglo mijenjati tempo vožnje ili samo dizati glas jedan na drugoga.

A sve to bezuspješno i sa samo jednom negativnom pojavom – sveukupno sporijom vožnjom.

Možda je i vrućina odigrala svoju ulogu glede tromosti natjecatelja, što se za plivački segment, sudeći prema vremenima nikako ne bi moglo reći, no na trčanju je (izuzetak pobjednika) bila prava drama.

Staza za trčanje je lagano vijugala gore-dolje, a noge nikako da dobiju frekvenciju koraka unatoč tome što bicikl nimalo nije bio naporan i selektivan – u svakom slučaju se i ovaj put pokazalo staro pravilo; drafting triatlon se pobjeđuje na trčanju i to osjetno bržem trčanju, nego je većina nas to napravila u Splitu.

Iz toga razloga sretni neka budu svi oni, koji se uopće u toj hiperinflaciji solidnih plivača nađu u mogućnosti da otrče i pokupe glavnu nagradu od blizu 2000 Eura.

Nisam upoznat sa očekivanjima organizatora i uopće informiranju javnosti oko uspjeha, koji se stavljao pred Hrvate – pobijediti, probiti se do postolja ili uzeti bodove za Europski kup – pitanje je na koji bi svako dao drugačiji odgovor.

Za mene osobno je uspjeh doći na podium, dok bih uhvaćene bodove za Europsku rang ljestvicu lako mogao staviti sa strane.

Svaka sila za svoja vremena.

Jučer je u Kaptol Centru u Zagrebu u prostorijama wellness centra Twinlab održana presica, na kojoj su se okupili brojni novinari, koji su bili informirani o radu i planovima dvoje sportaša; prvakinje Hrvatske u atletici Nikoline Horvat i mene kao triatlonca tvrtke Agram 89.

Novinari su se interesirali o uvjetima za pripreme u Capetownu, u Južnoj Africi, koju sam kao destinaciju odabrao za moj zimski trening.

Iznenadilo me koliko su neki dobro upućeni u Ironman distancu, koju sam predstavio kao moj fokus za 2008 godinu.
Jako malo novinara je povezalo tu priču sa mojim odlaskom na Olimpijske igre u Peking, pa su me pitali kako stojimo na tom polju.

Pohvalio sam rad Zvonka Čubrića, trenutno našeg najbolje plasiranog triatlonca na ITU svjetskoj ljestvici i rekao kako vjerujem u Zvonkov rad te se nadam da će za Hrvatsku dobiti startno mjesto na pontonu u Kini.

Najavio sam svoje povlačenje iz kratkog triatlona, što je izazvalo malu zbunjenost, budući sam predstavljen kao državni prvak u Olimpijskom triatlonu.

Ponovio sam stari plan za 2007; zadržati čvrstu vezu sa kratkim triatlonom, a djelomično staviti fokus na srednju distancu – Ironman 70.3 Svjetsku seriju, koja mi treba kao odskočna daska za moj potpuni transfer u puni Ironman.

Iskoristio sam svjetska imena, poput Olimpijske pobjednice iz Atene, višestrukog Svjetskog prvaka u ITU i višestrukog Europskog prvaka u ITU, kao primjere TOP atleta, koji su prešli (ili prelaze) na Ironman distancu.
Time sam donekle umirio strasti i doprinio da i novinari počnu gledati na sport kao i na svaki drugi posao, budući vrhunski sport danas postaje sastavni dio ekonomskog života nacije te se svaki ideali (poput Olimpizma) mogu opravdati samo subjektivnim razlozima.

Čak i moj prijatelj Peter Robertson (trostruki ITU Svjetski prvak) pokušava ubaciti polu-Ironman u plan natjecanja te je tako ove godine čak jednog i odradio, a planira još jednog.

Najavio sam svoj nastup na Europskom kupu u ITU triatlonu u Splitu krajem 8 mj., za koji ću se dobro pripremiti pa čak i ako bi to moglo negativno utjecati na moju ovogodišnju formu na Mljetskom triatlonu.

Presicu je popratilo nekoliko radio postaja, a završila je ceremonijalnim potpisivanjem ugovora između mene i renomirane tvrtke Agram 89 – zastupnika za Twinlab, proizvode koje ću u idućih 12 mjeseci intenzivno koristiti na pripremama i treninzima.

Idući tjedan će se u Francuskoj održati Svjetsko prvenstvo u dugom triatlonu pod okriljem međunarodne triatlon federacije, koja je član Olimpijske federacije i pod kojim patronatom se provodi Svjetski kup u triatlonu, na kojemu se ostvaruju bodovi za odlazak na Olimpijske igre.

Dobivaju se i dobri novci – ali za hrvatski nivo triatlona su za sada nedostižni, budući je najbolji plasman (odličan!) nas Hrvata – Čubrića i Patrčevića 15-19tog mjesta, što je taman da izletite iz nagradnoga fonda.

Već sam nagovijestio da sam odustao od nastupa na tom prvenstvu, a sada to službeno mogu i potvrditi.

Ne mogu reći da mi nije žao što neću tamo zastupati našu zemlju, jer sam dosad već nastupio na 3 Svjetska prvenstva i 6 Europskih i svaki puta mi je bilo čast i zadovoljstvo predstavljati našu zemlju.

Slika, koju donosim je sa moga zadnjeg Svjetskog prvenstva u Novom Zealandu, gdje sam nastupio sa, tada kolegom iz reprezentacije, Mirkom Tišljarom.

Osnovni razlog zbog kojega neću ove godine natjecati na Svjetskom je ravna staza na biciklu, za koju se nisam na vrijeme pripremio, budući sam se spremao za brdovite varijante St.Croixa i Mljeta, te valovitog st.Poltena.

Vrijeme van utrke ću iskoristiti za nadogradnju u treningu, koji će me ponijeti putevima novih uspjeha i pobjeda.

Najavljujem još jedno natjecanje u Svjetskoj seriji Ironman 70.3, kao i moj nastup na mljetskom polu-ironmanu, koji ove godine ima čak 15 000 eura nagradnoga fonda (ako mi je suđeno da tamo pobijedim svake parne godine, ne piše mi se najbolje – no truditi ću se ponoviti pobjedu od prošle godine).
Najčešća pitanja koja dobivam zadnjih 7 dana se odnose na moj eventualni nastup na Državnom prvenstvu u Olimpijskom triatlonu, koje će se održati na Jarunu 15.07.2007.

Razmišljao jesam o nastupu, ali ne i donio odluku budući se natjecanje u tom periodu opet protivi mojoj odluci da ću se u srpnju/7mj posvetiti izričito samo treningu.

Ako ja i ne dođem, već će se netko iz moga kluba Petar Zrinski potruditi da uzme službeno najveću triatlonsku nacionalnu titulu.

Takon ću nakon svoga prvoga natjecanja na Karibima 6.05 sa 7 utrka od kojih su 2 uspješno odrađena Ironmana 70.3 uzeti kraći period u kojemu se neću natjecati i gdje ću pažnju usmjeriti na trening za drugi dio sezone u kojemu je glavni cilj natjecanje na ITU trci u Splitu te Half Ironmanu na Mljetu.

Najavljenu trku ITU svjetskoga prvenstva u Francuskoj po svemu sudeći neću startati budući se nisam dobro za nju trenažno pripremio i budući mi nedostaje oprema za natjecanje na tako ravnoj stazi gdje je vrlo bitna aeropozicija na biciklu ukljućujući visokoprofilne felge.

Zahvaljujem Hrvatskom triatlon savezu na velikoj potpori za tu utrku te ću povjerenje opravdati u skoroj budućnosti.

Moja zadnja, gore spomenuta trka na državnom prvenstvu Slovenije nije bila uspješna te sam uz mnoge probleme na biciklu i trčanju završio daleko iza pobjednika Cebina Bojana kojem je ovo prvi put da me uopće pobjedio u triatlonu. Čestitam Bojan!.

Unatoč loše odrađenoj trening utrci ovaj dio sezone sam završio po planu te ću uz mnoštvo aerobnih treninga u ljetnim vručinama ubrzo napuniti baterije za povratak u arenu.

Već danas se veselim trčanju na +35C u maksimirskoj šumi koju smatram jednom od mojih rehabilitacijskih poligona.

Moj veliki cilj ove sezone predstavlja utrka Svjetskog prvenstva koju pod okriljem ITU-a ove godine od 13-15.07 održava francuska regija grada Lorient.

Lorient ima 21-godišnju tradiciju održavanja triatlona.
Iskustvo u organiziranju više nacionalnih prvenstava i Svjetskoga kupa obećaje veliku manifestaciju, na kojoj će sudjelovati najbolji svjetski triatlonci po izboru njihovih matičnih Federacija.
Triatlonci će se natjecati u triatlonskoj disciplini koja objedinjuje 3km plivanja, 80km bicikla i 20km trčanja.

Iako ova disciplina, koja još nije uvrštena u program Olimpijskih Igara ne dozvoljava vožnju u zavjetrini na biciklu, ona je po zahtjevnosti mnogo sličnija olimpijskoj distanci nego Ironmanu.

Na startu se očekuje oko 2000 triatlonaca, za koje će skrbiti oko 750 ljudi iz organizacije.

Mnogi od tih atleta, među kojima može biti i višestrukih ITU europskih, svjetskih pa čak i olimpijskih prvaka, svojim životom i radom povezuju naizgled razjedinjene federacije Ironmana i ITU-a.

Sport ne poznaje granice i ne priznaje politiku.