Vrhunski sport i Ironman su Jedy-evska posla. Možda su me zato neki prihvatili sa nadimkom Anakin.

Generacija sam koja je 80-tih odrastala uz Star Wars. Ovaj film je uz Indianu Jonesa na mene imao veliki utjecaj. Budući sam bio još tada mali nisam mogao shvatiti poruku toga filma, no likovi i sva ona tehnička čudovišta bila su svemirski dobra za jedno jednostavno doba, kada smo se tek susretali sa prvim kompjuterima koji su nalikovali starim debelim televizorima, sa grafikom na nivou prvih crno-bijelih mobitela.

Posebno me dojmio drugi film u nizu, Imperija uzvraća udarac, u kojem pobjeđuje, ili bar preuzima vodstvo – imperijalna snaga. Bilo je uvijek nečeg zločestog u meni pa mi je bilo draže vidjeti kako AT-AT-ovi razbijaju separatističke položaje i kako jednog od glavnih likova zamrzavaju u Karbonit ili kako Skywalker gubi šaku. Onaj ponor bez vidljivog dna, u koji upada Skywalker, u gradu na oblacima, nešto je najmoćnije što sam vidio na velikim ekranima. Simbolično su tako naši roditelji doživljavali inflaciju i raspad jednog sistema u kojemu smo živjeli . Duel uoči pada u ponor pogledaj ovdje.

Vratimo se imperijalnim snagama. Darth Vader je polurobot, oličenje zla, koji je bio ne samo meni ekstra simpatičan već i mojim prijateljima. Kako to? Izgleda da nisam bio jedini koji je naslućivao da se u njemu krije dobroga; bio je “izabrani”, “onaj koji će donijeti balans u sili”. No ipak kada se to desilo, meni kao dječaku je to bilo dosadno i neprihvatljivo.

Izgleda da sam bio nadareno sumnjičav. Iako nisam tada mogao naslućivati, ali moje je nezadovoljsto kasnije imalo pokriće. Nekih 15 godina poslije stigao je “nedosljedan” i ” kompjuterski predimenzionirani” nastavak, ili da budemo precizniji – objašnjenje najveće svemirske priče svih vremena.