Kada je moj timski kolega iz Danske, Aleksandar Markovic, uz moje vodstvo posjetio Baziliku, bio je zatečen onime što je zatekao. Bili smo baš u vrijeme mise i Aleksandar je tiho progovorio: “Zaista začuđujuće kako su ovi prostori izgledali već u 6.st., dok je Danska u to doba imala samo divljake i šume ”

Mjesto održavanja nedavno završenog Državnog prvenstva u triatlonu, posjeduje izrazito vrijednu povijesnu baštinu. Poreč je, među umjetničko-arhitektonsko-kulturnim krugovima, svjetski poznat po remek djelu ranobizantinske umjetnosti – Eufrazijevoj bazilici iz VI st.

Uz San Vitale u Raveni i popularnu Aja Sofiju, Eufrazijana je jedinstveni svjetski primjer ranokršćanske umjetnosti iz zlatne faze bizantinske umjetnosti (za vrijeme poznatog cara Justinijana I).

Eufrazijana sadrži prekrasne, zlatom okupane mozaike, koji prikazuju Krista, anđele, biskupe…sve odreda prikazi svetaca, koji su ovdje preživjeli period ikonoklazma, kada je po uzoru na Islam bilo zabranjeno prikazivanje svetaca, a umjetničke freske i mozaici su se rado uništavali.

U jednom od prijašnjih postova pisao sam o mojem posjetu Sarajevu i arabeski, koja je stvorena kao reakcija na zabranu prikazivanja svetaca. Aja Sofija je izgubila svoje prikaze, a Poreč ih je zadržao.

I zaista, ovaj crkveni kompleks je rađen u periodu kada je propao Rim, a na Istoku je zaživio njegov dosljednji nasljednik – Konstantinopolis (Carigrad, Istanbul), nekih 100 godine prije nego smo mi Hrvati, tada divlji poganski narod, nasrnuli na ove prostore.

Imali smo sreće što smo nabasali na visoku civilizaciju, koja nas je uskoro izvukla iz “kamenog doba”, a pokrštavanje se odvijavalo i u ovoj crkvi sa dobro očuvanom krstionicom iz toga doba. Neki arhitektonski elementi ove građevine postati će uobičajeni za period romanike.

U svakom slučaju, ukoliko niste posjetili ovaj lokalitet u centru grada, svakako na idućem memorijalu Marijana Pedišića nađite trenutak tišine unutar zidova ove jedinstvene građevine.