Po toj ljestvici odlazi 53 triatlonaca, a zadnji je Belgijanac Croes Peter sa 1200 bodova (71. mjesto ITU ljestvice).
Moj mlađi kolega Zvonko Čubrić, se sa 545 boda nalazi na 89. mjestu te u ovoj simulaciji nije dobio startno mjesto u Pekingu.
I kakav bi ja to bio kolega, kada bi ove vijesti servirao kao loše, poput onih koje sam nedavno pročitao u forumima i opaskama;
ovo gore samo su brojke ispisane u ispraznim tabelama, na kojima su više od 200 svjetskih triatlonaca (što aktivnih, a što neaktivnih u Svjetskome kupu).

Čubrićevih 545 boda za Hrvatsku od velike je važnosti i hvale vrijedni, unatoč velikim financijskim izdacima, koje HTS mora snositi, jer je naš strateški cilj – Olimpijske Igre.

Svjetski kup u triatlonu je vrlo nezgodna stvar za male nacije, a posebno za tranzicijske zemlje poput Slovenije i Hrvatske, u kojima je triatlon još uvelike nepoznati pojam te vlada sponzorska nezainteresiranost za ovaj prekrasan sport.

2003. godine sam prvi puta dobio bodove na Svjetskome kupu te bio prvi Hrvat, koji je krenuo u misiju skupljanja bodova, da bih se 2007. godine radikalno distancirao od istoga, budući mi nije odgovarala mentalno-financijska struktura Saveza, koji po meni nije puno napravio, u smislu da se veći dio novaca potrebnih za nas reprezentativce dobije od strane sponzora i donacija. Dokle god ovisimo isključivo o poreznim obveznicima preko Hrvatskog Olimpijskog Odbora neće biti dovoljno sredstava za provođenje natjecanja a kamoli za zapošljavanje novih kadrova. Takva situacija je plodna podloga za međusobna prepiranja sa nuspojavom odlaska “starih” natjecatelja.
Zanimljivo je da bi najjači reprezentativci trebali biti u godinama od 25-40 (najbolje godine za Olimpijski triatlon), a takvih uskoro možda i neće biti.

Čubriću ovu godinu ostaju još dva Svjetska kupa i iako se ne čujem sa njime vjerujem da će se dobro spremiti za završetak sezone i u posljednji trenutak okrenuti situaciju u korist svojega višegodišnjega sna – pontona u Pekingu 2008.

Čak i ako ne uspije, velik je korak napravljen u natjecateljskom smislu, kojeg će u budućnosti organizaciono HTS tek trebati dostići.

Iako je službena lokacija proljetnih priprema u Istri nedaleko Pule, ovaj sam puta za predsezonske pripreme odabrao Dalmaciju i otok Hvar.

Hvar je već u ovo doba dobro osunčan, sa temperaturama oko 15-25C, dok je dio plivačkih treninga moguće napraviti neoprenom u moru, koje je već zagrijano do oko 17C.
Plivanje u otvorenoj vodi može imati pozitivan učinak na ukupnu formu u sezoni, pogotovo ako se izvodi u kristalno čistome moru kao što najčešće i jesu vode uokolo Hvara.

Na Hvaru ću odraditi posljednjih 20tak dana treninga uoči početka prvog ovogodišnjeg taperinga za sezonu natjecanja u triatlonu.
Moj boravak u Dalmaciji je nužan i radi nadolazeće sezone peludnih alergija, koje mi znatno otežavaju treniranje u Zagrebu i okolici.

Ovdje neću trebati uzimati antihistamine (popularni Telfast ili Claritin), koji umrtvljuju sportski organizam.

Unatoč malim problemima oko adaptacije i putovanja, zadovoljan sam minulim zimskim radom i očekujem planirani nivo forme.
Posljednje laboratorijsko testiranje pokazalo je napredak na biciklu (kod istog protokola od 30Wata svake 3 minute okrenuo sam oko 50-60Wati više, što bi u mojem slučaju na nekoj dionici od recimo 80km iznosilo nekoliko minuta bržu vožnju).

Povećao sam i kapacitet pluća na 6,5L, a smanjio udio masnoća u tkivu sa 7% na 5,9%, što može osim novog režima prehrane biti i posljedica boravka u toploj Africi. Ujedno sam, unatoč jakim treninzima, poboljšao krvnu sliku.

Ovim putem bih pozdravio kolege i kolegice (sve redom mlađe od mene) i trenere iz reprezentacije, te im zaželio uspješne i sigurne pripreme u Medulinu.