Ma kakva kriza, kad ovo sve obnovimo i unovčimo, Hrvatska će biti vodeća zemlja u regiji . Posjet pulskim lučkim utvrdama – ovo svakako valja posjetiti!

Danas sam u sklopu planiranog dana odmora posjetio dvije pulske lučke utvrde, koje se nalaze nedaleko mjesta gdje se nalazim na proljetnim pripremama. Svi koji poznaju Pulu znaju da je ona bila glavna luka carske i kraljevske ratne mornarice (naravno one Austrijske).

Na prvu sam slučajno nabasao tražeći jednu drugu utvrdu (Mt Kristo), za koju sam tek na kraju dana saznao da nije na mjestu na kojoj sam je danas tražio. Utvrda, koju sam otkrio, je utvrda za obranu luke Valmaggiore, koja je izgrađena oko 1869. Ne kažem slučajno otkrio, jer da bi se probio sa obale lutao sam duže vrijeme šikarom i šumom. Bio sam u pratnji prijatelja Mirsada koji živi u Puli i koji nikada nije zašao tamo gdje je danas dospio . Isplatilo se iako putem nismo našli niti jednu jedinu šparogu .

Ova je utvrda danas nevidljiva, možete prolaziti krajem mnogo puta, a da upoće ne prepoznate da se u toj gustoj borovoj zapuštenoj šumi nalazi ovakav biser fortifikacijske umjetnosti 19.st. Bršljeni su obuhvatili vanjske zidove i sve skupa odaje neku mističnu sliku nekog izgubljenog grada iz prašume. U utvrdu se, kad je locirate, relativno lako uđe, a potom slijedi cijeli niz iznenađenja poput mostova, kanala, podzemnih tunela i čak tunela isklesanog dijelom u živoj stijeni. Cijela utvrda još danas odiše svojom funkcionalnošću iako se sa njenih zidina već odavno ne vidi plavo more i tako kad ste na vrhu se zapitate: „Pa što su ovi vojnici i časnici radili usred ove šumetine“. Slike iz prošlosti pokazuju ipak potpuno drugačije stanje na terenu. Neusporedivo!

Topovi marke Krupp imali su domet i 7km. Nisam siguran da je ovo jedan od takvih, ali mogao bi biti. Obratite pozornost na donji desni dio slike gdje se nazire lučni most od kamena. Na sred toga mostića danas raste ovaj bor na gornjoj fotografiji. Zamislite kakvo je onda tek stanje sa ostatkom terena.

Povijesni pogled na utvrdu Valmaggiore. Nema borova.

Nekih 5 minuta šetnje laganom uzbrdicom dolazi se do druge utvrde koju sam posjetio i na koju sam isto slučajno nabasao u potrazi za Punta Kristo utvrdom. Riječ je o utvrdi Grosso (na istoimenom brdu) koja je dio obrambenog pojasa koji je štitio prilaz sa kopna prema luci.Ova polukružna građevina u tlocrtu, nalik na grčki teatar, dobro je očuvana, a sa vrha se pruža dobar pogled na okolicu i grad Pulu. Pogled seže preko Brijuna i preko Vodnjana do Učke. Lijep pogled i na susjednu Puntiželu, poluotok koji je sutra u planu za izlet i na kojem se konačno nalazi tražena utvrda Mt Cristo.

Glavna ratna luka Pula srećom nikada nije bila u ozbiljnoj opasnosti i nikada nije bilo snažnog napada sa mora tako da pulska obrana nikada nije u stvarnosti izvršila ono što se toliko dugo pripremala. Austrijsko carstvo u ovim se krajevima urušilo samo od sebe po završetku I. svjetskoga rata, a Pula je grad koji zasada uglavnom u tajnosti i borovini nosi veliko i dobro očuvano povijesno nasljeđe u obliku fortifikacijske arhitekture 19-tog i početak 20-tog stoljeća.

Sve fotke kao i tlocrti sa mojim komentarima utvrda dostupne ovdje