Jučer sam pobijedio u rodnome gradu Zagrebu, na Jarunu, na Državnom prvenstvu u sprint duatlonu.

Bila je to prva trka, za koju sam službeno nastupio pod licencom svojega novoga matičnoga kluba u Hrvatskoj -Triatlon kluba Pule i moj prvi posjet Zagrebu nakon 4 mjeseca boravka u Šibeniku. Smrznuti i oblačni Jarun, kojega sam napustio početkom ove godine i gdje boravim i treniram u ljetnom periodu, dočekao me procvjetan i kišovit.

U Zagreb sam došao svakako po pobjedu, ali neki na startu to nisu shvaćali ozbiljno, jer sam zadnjih nekoliko godina namjerno prepuštao ovu titulu drugima zbog klupske taktike ili iz sličnih razloga.

Iako osobno smatram da u hrvatskom duatlonu, čak i kad sam, kao u ovom periodu, umoran od napornih dugih treninga, nemam konkurenciju, mnogi nisu vjerovali u moju pobjedu i to mi je bio dodatni poticaj za dolazak u Zagreb.

Gordan Petković, koji je postao viceprvak, je moj bivši klupski kolega i dobar je natjecatelj, čiji napredak i uspjehe poznajem i pratim od samoga početka. Svojim nastupom nisam želio smanjivati njegovu snagu u duatlonu i triatlonu već povećati njegove šanse da stasa kao dobar senior.

Kratki duatlon se, kao i triatlon, na ovakvoj neselektivnoj ravnoj biciklističkoj stazi svodi na zadnje trčanje i takav scenarij gotovo da je bio suđen i ovaj put.

Svakako će Gordan morati još ojačati ako bi u budućnosti želio pobjediti ovakvu utrku, ali i naučiti kontrolirati svoje emocije i adrenalin za vrijeme samoga natjecanja, a na selektivniju stazu i nove izazove nećemo morati dugo čekati, jer je već idući vikend izborna utrka za reprezentaciju u Italiji, koja obiluje brdima na biciklu i trčanju:).

Hvala svim navijačima i fanovima, koji su me bodrili pod kišobranima. Lijepo vas je bilo sve vidjeti, a dok ovo pišem čuju se iznova zvona šibenske katedrale.