Ovaj vikend sam nastupio u Rijeci na gradskom polumaratonu. Utrka je startala na Korzu u 9:30. Staza je valovita, dosta nalik onome što me očekuje na Havajima, na Svjetskom prvenstvu, iako je u Rijeci bilo ugodno prohladno i bez vjetra.

Ostvario sam 7. mjesto sa rezultatom 1:12:31. Do toga, za mene skromnog vremena, sam unatoč umoru od pripremnog ciklusa, došao bez većih poteškoća. Krenuo sam rezervirano, a nakon 10-tak minuta sam pojačavao tempo od početnog 3:40/km prema 3:20/km, što je bio moj planirani današnji tempo natjecanja. U sredini staze sam sustigao mađarske natjecatelje i tada napravio malu taktičku pogrešku -usporio sam na njihov ritam i pomalo rezervirano trčao sa njima do posljednjeg kilometra. Zadnji kilometar je bio brz i bolan, ali sam ipak izgubio od dvoje mađarskih natjecelja, koji su ušli kao 5. i 6. u ukupnom poretku. Legenda Drago Paripović je izvukao vrijeme oko 1:10, dok su najbolji bili debelo i brži od toga – sa pobjednikom -Etiopljaninom (?) u vremenu cca 1:05. Lijepo jutro, lijepo iskustvo i dobar trening. Po utrci sam se vratio u Pulu.

Iako sam imao priliku ovaj prošli vikend startati na triatlonskim utrkama u Italiji, želio sam prije triatlonskog odmjeravanja probati nešto malo drugačije i sresti neke stare prijatelje iz trkačeg miljea .

rezultati Riječkog polumaratona uskoro ovdje

Na ovu temu me podsjetio moj instruktor joge, koji je ovih dana postavio pitanje: kako možemo jedni na druge utjecati, u cilju da se kroz ovaj period ne udebljamo ? Odmah mi je pala na pomisao ideja da se božićni kolači jedu samo na Božić i Novu godinu, ali sam znao da je ova vrsta kontrole za mnoge ljude nemoguća, pa ju nisam ni iznio:)

Na videu sam snimio moje prijatelje Dragu Paripovića i Janeza Marojevića, obojica su bili državni prvaci u Maratonu. U jednom od idućih postova ću vam reći što su mi rekli o ovoj temi, budući je sve otišlo niz vjetar:).

Kada sam se natjecao u Svjetskome kupu u triatlonu, susretao sam mnoge atlete, koji su mnogo pažnje pridavali održavanju tjelesne težine. Neki od najbržih su svaku kilu računali kao 40 sekundi na 10 km trčanja. Nemojte me hvatati za te brojke, to je samo okvirna kalkulacija, koju ja nikada nisam provjeravao na terenu.

Kako ja imam mnogo godina iskustva u treningu i natjecanju, tako imam i određene stečene životne navike, koje mi omogućavaju da kroz cijelu godinu imam konstantnu težinu. Naravno da osciliram do dvije kile. Katkada moram paziti da ne izgubim previše, a katkada da ne dobijem kilažu.

Sada se nalazim u periodu odmora, koji traje mjesec do mjesec i pol dana. U ovom periodu vrlo je važno da mirujem i odmaram, što naravno ne znači potpuno odsustvo fizičkog kretanja. U jutro joggiram u vrlo laganom tempu do 20-tak minuta i vježbam jogu.

Kako su se moje potrebe za energijom smanjile, tako su se smanjili i moji obroci. To je prirodan proces i ako se opustite shvatiti ćete da čak i u ovom periodu kad većina sportaša odmara, ne postoji opravdan strah od debljanja. Ovo je period kada možete mnogo poraditi na drugim područjima svoga života i sve što sada učinite za sebe, višestruko će se vratiti u periodu, kada ćete morati puno trenirati.

Ovaj tekst je namjerno pisan kao da se obraćam samo sportašima, pod kojima smatram i one u sportskoj rekreaciji, koji imaju vrlo ambiciozne ciljeve.

Kontrola težine jest bitna, ali nikako nije ključna stvar za uspjeh u sportu poput trčanja, biciklizma, duatlona, triatlona i slično. Mnogo je ozbiljnija stvar ono što se nalazi iza tih kilograma, odnosno onih supstanci (ili energije), koja se akumulirala u našem tijelu.

Dobar tek.