Otkako sam se vratio iz Istre nikako da se priviknem na ovaj tempo i uvjete u Zagrebu. Iako živim na Jarunu, još se uvijek relativno na kraju grada osjećam sputan i pritisnut ovim silnim automobilskim prometom. Iz godine u godinu očigledno uvjeti za treniranje triatlona u Zagrebu postaju lošiji i “nehumaniji”. Nisam pesimista kada kažem da je Zagreb sve manje po mjeri čovjeka koji voli sport i sportsku rekreaciju.

Zadnje moje izbivanje sa Jaruna bilo je u trajanju gotovo 5 i pol mjeseci, što je bilo dovoljno da primjetim kako se u to kratko vrijeme povećao broj vozila i gužva na nekim cestama i kako su, od količine poludivljeg kamionskog prometa, još više propale neke sporedne ceste u okolici Zagreba, koje svi mi koristimo za vožnju prema zapadu.

Nakon Istre i onih prekrasnih trasa prema Vodnjanu, Žminju, Pazinu, Rovinju i Medulinu, ovo u okolici Zagreba izgleda kao neka suburbija. Uzalud se trude metropolizirati naš velegrad, kada okolica postaje sve više nalik nekoj polududivljoj planiranoj gradnji, a ne sređenom metropolitanskom pojasu sa pripadajućim prstenovima.

Vi koji poznajete kako su nekada izgledale ceste prema Stojdragi i Plješivici složit ćete se kad kažem da ćemo uskoro svi morati preći na mountain bike ako tamo hoćemo trenirati .

Naravno, nigdje nisam vidio toliko kamionskog prometa kao u okolici Samobora. Grad koji žele učiniti turističkom mekom u okolici Zagreba vrlo očigledno ima veliki problem u razvoju.

Tek kada se dokopam slovenske granice na zapadu, ceste postaju kao u Istri, bez rupa i sa malo kamionskog prometa i tako sve prema Novom mestu. Kako to oni mogu, a mi samo kilometar dalje to ne možemo?!

Jučer sam vozeći prema Samoboru naletio na cca 1km razrovane ceste. To neki zovu gradilište, a meni je izgledalo kao ulica nakon II. Svjetskoga rata u Berlinu . I sve to bez oznake ili bar neke organizacije da prvo sređuju jedan vozni trakt pa drugi. Ma ne, ovdje se udri, sve se raskopa i po mogućnosti nabaca zemlja i blato, a većina radnika sjedi uz rubnjake i piju pivo.

Danas sam za planirani kronometar od cca 3h morao izabrati autoput prema Bregani. Iako je to zabranjeno zakonom, odlučio sam se na ovo, a mislim da ću sve češće koristiti taj dio autoputa prema Ljubljani kako bih što prije uhvatio Slovensko Zaleđe i Žumberak. Naravno ovo nikome ne preporučam .

Vidi taj trening ovdje.