U vrijeme kada se još naši makroregionalni centri poput Zagreba, Splita i Rijeke bore za bolje plivačke uvjete, teško je i zamisliti situaciju na našim otocima, od kojih se, sa druge strane očekuje da produlje turističku sezonu. Kada turisti odu i ove godine ostati će prazne sobe sa vrtnim patuljcima.

Na otoku Hvaru sam napravio mnogo triatlonskih treninga te dobro poznajem uvjete za trening na tom južnodalmatinskom najsunčanijem otoku.

Cijeli Otok u pravilu gravitira na dvije zone. Jedna je grad Hvar sa južnim dijelom otoka, a druga, za trening puno pogodnija polovica, jesu gradovi poput Staroga Grada, Vrbovske i Jelse na sjevernoj strani otoka.

Postoji još i treća zona, koju mnogi Hvarani nazivaju “istočno od Vrbovske” i označava vrlo brdoviti, cca 50tak kilometara dug i cca 5km uzak dio otoka, koji završava gradom Sućurajem. Na tome dijelu su ceste u vrlo lošem stanju i tamo, u pravilu, nikada ne treniram.

Grad Hvar je do nedavno posjedovao zgodan slankast 33m bazen (mislim, prvi vaterpolu prilagođen bazen u Hrvatskoj) u hotelu Amfora, u kojemu sam mogao napraviti podosta bazenskoga plivanja. Nažalost, nedavno je cijeli hotel renoviran, a vlasnik iz inozemstva nije želio zadržati i osuvremeniti postojeći bazen, već je demoliranjem cijeloga trošnoga kompleksa oslobodio teren za – pogađate, kružne bazenčiće, bazene za valove i vrtne patuljke kao prateća oprema. Eto prilike da se dio Čateža preseli na Hrvatsku obalu:). Imao sam čak priliku razgovarati sa, za to odgovornim visokopozicioniranim europskim gospodinom (mislim iz Irske ili Škotske), koji mi je u ime poduzeća Orco-grupa, nakon kraćega razgovora iskreno odgovorio; “ne želimo sportaše i ljude, koji “make pool turns” (u prijevodu ljudi, koji rade okrete u bazenu) i nastavio “ovo će biti ozbiljan hotel”. Eto toliko o jednom elitnom hotelu na Hvaru.

Za sada ne postoji mjesto, gdje hvarska mladež može trenirati plivanje, a time niti uvjeti za organiziranje hrvatskih ili međunarodnih triatlonsko-plivačkih trening kampova.

Budući u Hrvatskoj postoji želja da se nađu načini kako produljiti i oplemeniti turističku sezonu, vjerujem kako će se pitanje bazena na otoku Hvaru ipak ubrzo riješiti. Do tada se plivanje u moru može produljiti upotrebom neoprenskih odijela, od početka svibnja do kraja listopada. Naravno da takvo plivanje čak ni za Ironman triatlonce ne može biti zamjena za bazensko plivanje iako, priznajem, može biti solidno privremeno rješenje.

Plivanje u hladnome moru pogledaj ovdje.

Na otoku ne postoji atletska staza. Poligoni za trčanje su najbolji na sjevernoj strani otoka, u spomenutoj zoni Staroga Grada i Jelse. Ta dva grada dijeli famozno starogradsko polje, koje je manje-više ravna agrarna površina, sa makadamskim cestama, koje se sijeku pod pravim kutevima (iz zraka je vidljivo da ceste i dan danas poštuju prvobitnu grčku podjelu ovog zemljišta, koje datira iz 4 st. prije. Krista). Nekom lokalnom političaru, vlastodršcu, je jedne godine čak pošlo za rukom da na vlastitu samoinicijativu u “ho-ruk” varijanti izasfaltira dio ceste u toj kulturno zaštićenoj zone. Tako, srećom u nesreći, jedan primitivac, olakša trčanje nama triatloncima tim dijelom. U Starogradskome polju je moguće napraviti i brže dionice na zemljanom terenu na području malog aerodroma u njegovome središtu.

Za duga trčanja predlažem sljedeću trasu:

Bicikl i Hvar imaju više toga zajedničkoga nego se to na prvu pomisao čini. Iako će vam Jadrolinija računati iz Splita čak 35 kuna ekstra za transport vašeg međunožnoga gurala (u varijanti da dolazite samo bicom), isplati se napraviti koji vikend vožnje po otoku. Moja nadraža ruta je krug od trajektnog pristaništa novom cestom preko tunela prema gradu Hvaru i zatim povratak starom cestom u brdima preko Brusja prema Starome Gradu i trajektnom pristaništu. Iako krug ima samo 37km, zbog izrazito promjenjivog brdovitog krajolika i pučinskih vizura imati ćete mnogo više u nogama ali i u sjećanju:). Ravnih varijanti za vožnju ima na području između Staroga Grada i Jelse, gdje sam znao raditi testne kronometarske vožnje.

I na kraju, svakako trebam spomenuti drage prijatelje, slavnoga gosp.Vinka Šoljana i uspješnog maratonca Janeza Marojevića, koji svojim radom u Savezu za daljinsko plivanje predstavljaju unikatni rezervoar sportske kulture na otoku Hvaru. Ponosan sam što ove osobe, unatoč brojnim problemima i ograničenjima sredine, u kojemu rade, imaju i dalje sjedište u Starome Gradu – jednom od najstarijih gradova u Hrvatskoj.

Dobrodošli na Otok Hvar!