Svake godine u doba cvjetanja različitih biljaka velik broj sportaša pati od peludne hunjavice. Moje dežurstvo za ovu godinu je završeno Evo nekih mojih razmišljanja o tome kako si sportaš, kojega ovo privremeno onemogućava u postizanju sportskih rezultata, može pomoći.

Sportaši ne samo da nisu pošteđeni ove moderne pošasti, već su i među prvima na udaru. Iz mojeg vlastitog iskustva znam da se simptomi alergijskog rinitisa ili peludne hunjavice pojačavaju naposredno nakon treninga, posebno nakon treninga u vodi. Moja simptomatika je najizraženija nakon plivanja u kloriranoj vodi, kao i vodama poput Jaruna. Voda vjerojatno ispere sluznicu nosa i učini je prohodnijom za dodir sa alergogenim tvarima iz okoline (u mojem slučaju pretpostavljam da je to kombinacija peluda trava i ispušnih plinova iz automobila).

Moji problemi poput kihanja (po 3 do 5 puta zaredom), začepljen nos, svrbež i crvenilo sluznice nosa, suzenje i peckanje očiju i grebanje u grlu traje na svu sreću relativno kratko, otprilike od početka svibnja do ovih dana. U najgorim godinama su se stvari znale i komplicirati te sam za vrijeme napora imao problema sa disanjem, a nakon utrke sam osjećao bolove u plućima, dva puta sam dobio neki oblik bakterijskog bronhitisa i više puta sam bio prisiljen odustati od planirane utrke (ništa dobro za sportaša ).

Iako lijekove za suzbijanje simptomatike pokušavam izbjegavati, jer smatram da nimalo ne pomažu u trajnoj zaštiti, ipak sam povremeno prisiljen uzimati Telfast do 180mg (antihistamin).

Godinama tragam za čudotvornim napitkom, kojim bi si trajno pomogao. Pročitao sam mnogo literature i tekstova na tu temu, ali univerzalnog i trajnog odgovora za rješenje nisam pronašao.

Moje mišljenje, koje nije usamljeno, jest da je alergija ovog tipa (IgH), vezana uz imunološki sustav, koji ne funkcionira kako bi trebao (nije ništa mudro ). Ključ rješavanja problema alergija mogao bi ležati u jačanju imunološkog sustava. Ja sam u tu svrhu napravio pretragu intolerancije na hranu (test za IgG alergiju) i izbacio u velikoj mjeri za mene neprimjerene namirnice poput mlijeka, jaja i kruha te ubacio neke nove poput bijeloga graha, zobi i leće, koje uopće gotovo da nisam konzumirao. Izbacio sam ujutro ritual pijenja kave i uveo vruću limunadu, kroz cijelu godinu pijem svježe sokove od cikle i mrkve te jedem obilje povrća i sezonskog voća.

Test intolerancije na hranu je laboratorijski test, koji mjeri nivo specifičnog imuno globulina G.

Znanost još nije potvrdila da postoji poveznica između ova dva tipa alergije (nema znanstvenih dokaza). Nema dakle dokaza da intolerancija na neku namirnicu (npr. rižu) uzrokuje ili pridonosi alergijskoj reakciji na tu namirnicu.

Uz tako balansiranu prehranu sam ove godine smanjio peludnu hunjavicu za, procijenjujem oko 30-50%. Vjerojatno je potrebno više godina uzastopno provoditi svoj dijetni plan kako bi se stvarno pokazalo da li i kako djeluje. Vjerujem da sam izbjegavanjem za mene rizičnih namirnica olakašao svoj imunski sustav, koji se onda lakše mogao nositi sa peludnom hunjavicom.

Sa gore navedenim detaljima u mojoj prehrani, ako i nisam uspio u potpunosti se riješiti alergije u proljeće, onda sam zasigurno se riješio jutarnjeg umora na treninzima, vrtoglavica po naglom ustajanju iz horizontale u danima većeg fizičkog opterećenja, smanjio osjetljivost na promjenu vremena, smanjio razdražljivost, povećao koncentraciju i posljednje, ali meni vrlo važno – ubrzao regeneraciju nakon treninga. Sve same dobre “nuspojave” mojeg pokušaja .

Vjerojatno je potrebno napraviti i neke druge promjene uz neprekidno daljnje osvještavanje svoje prehrane. Prehrana je samo jedan segment, koji utječe ili ne utječe na alergijski rinitis, jer postoji cijeli niz interakcije sa okolinom, poput života u onečišćenom području, količina izloženosti kemikalijama (poput deterđenta iz vlastitih domaćinstava i preko hrane, poput pesticida na povrću i fungicida na voću), izloženost stresu i genetska predodređenost….i još ponešto (nadopunite me ako znate).

Puno je stvari potrebno paralelno korigirati i opredijeliti se za zdrav i što prirodniji život. Dokle god ćemo sebe smatrati izdvojenim iz prirode i čuvati se od svake sitnice poput crva u trešnji i kiše u prirodi, peludne alergije će biti u porastu, a javljati će se sve ranije iz generacije u generaciju.

Još jedna velika utrka Svjetskoga kupa je iza mene, na kojoj sam ostvario 12-to mjesto.

Spadam u one nesretnike koji imaju sezonsku proljetnu alergiju, koju ja vješto izbjegnem trenirajući u Dalmaciji. Ipak u kasnoproljetnom nizinskome Beču susret sa alergenima nisam mogao izbjeći, no trebao sam ju predvidjeti i uzeti na vrijeme antihistamin (ja uzmem Telfast). Od ovakvih medikamenata mi se počinje spavati i postajem pomalo mekan i odsutan, stoga sam uzimanje Telfasta neuspješno pokušao odgoditi do iza utrke.

Noć prije utrke sam dobio alergijsku reakciju, koja je bila jedna od jačih i slična onoj koju sam doživio prije godinu dana na Svjetskome kupu u Madridu, nakon kojeg sam dobio dvomjesečni bronhitis, koji me udaljio sa natjecateljskih terena.

Eto nešto o samoj tekmi u subotu u Beču.

Prvi dio bicikla se odvijao na 16 km dugoj dionici autoputa, gdje mi mekane noge nisu dopustile da se premjestim u grupu ispred, u kojoj je 10-tak atleta, uključujući favorite trke, sakupljalo dodatne minute prednosti. Pojedinci koji su sa mnom vozili, uključujući pobjednika, vrlo su efikasno iskoristili ovaj prvi dio vožnje i postigli ono što je bilo jedino rješenje za plasman u prvih 5.
Prvi dio bicikla, na kojem nas je pratila kiša i hladnoća, sam vozio sa najvećim austrijskim favoritom utrke, Niederreiterom, koji je nažalost imao pad sa bicikla uslijed proklizanja u zavoju.
Srednji dio bicikla bio je valovit, sa jednim usponom od par kilometara, na kojemu sam izgubio Cigana Massima i nakon kojeg trenutka sam morao sam odvoziti preostalih 15 kilometara.

Slijedilo je trčanje, na većinom ravnoj asfaltiranoj stazi, na kojem sam svoj pravi natjecateljski tempo postigao u zadnjih 10 kilometara, kada sam trčao tempo najbržih na utrci što je bilo dovoljno da se plasiram za 8 mjesta na gore.

Eto, ovo je mali opis mojeg snalaženja u međunarodnoj konkurenciji, na nazaboravnoj utrci nedaleko Beča, u vrlo lošim vremenskim prilikama, ali uz potporu više tisuća navijača (mnogi i iz Hrvatske i Slovenije), te mojih sponzora – Woolf, Allianz, Ytong i Full-Point.

rezultati ovdje

Iako je službena lokacija proljetnih priprema u Istri nedaleko Pule, ovaj sam puta za predsezonske pripreme odabrao Dalmaciju i otok Hvar.

Hvar je već u ovo doba dobro osunčan, sa temperaturama oko 15-25C, dok je dio plivačkih treninga moguće napraviti neoprenom u moru, koje je već zagrijano do oko 17C.
Plivanje u otvorenoj vodi može imati pozitivan učinak na ukupnu formu u sezoni, pogotovo ako se izvodi u kristalno čistome moru kao što najčešće i jesu vode uokolo Hvara.

Na Hvaru ću odraditi posljednjih 20tak dana treninga uoči početka prvog ovogodišnjeg taperinga za sezonu natjecanja u triatlonu.
Moj boravak u Dalmaciji je nužan i radi nadolazeće sezone peludnih alergija, koje mi znatno otežavaju treniranje u Zagrebu i okolici.

Ovdje neću trebati uzimati antihistamine (popularni Telfast ili Claritin), koji umrtvljuju sportski organizam.

Unatoč malim problemima oko adaptacije i putovanja, zadovoljan sam minulim zimskim radom i očekujem planirani nivo forme.
Posljednje laboratorijsko testiranje pokazalo je napredak na biciklu (kod istog protokola od 30Wata svake 3 minute okrenuo sam oko 50-60Wati više, što bi u mojem slučaju na nekoj dionici od recimo 80km iznosilo nekoliko minuta bržu vožnju).

Povećao sam i kapacitet pluća na 6,5L, a smanjio udio masnoća u tkivu sa 7% na 5,9%, što može osim novog režima prehrane biti i posljedica boravka u toploj Africi. Ujedno sam, unatoč jakim treninzima, poboljšao krvnu sliku.

Ovim putem bih pozdravio kolege i kolegice (sve redom mlađe od mene) i trenere iz reprezentacije, te im zaželio uspješne i sigurne pripreme u Medulinu.

PREHRANA NAS UBRZAVA ILI USPORAVA
Nebismo trebali biti opsjednuti sa hranom, ali velika doza promišljenosti i mudrosti kod odabira namirnica koje ćemo pojesti, od kapitalne je važnosti.

Prehrana je samo jedna od karika u lancu, koja čini uspješnog sportaša, ali i najčešća pogreška koju radimo.
Jedemo iz navike, imamo premalo informacija i poticaja, da promijenimo ono što znamo da bi se trebalo mijenjati, te ignoriramo ili ne poznajemo reakcije svojeg organizma.

Bolest, koja znači odsustvo treninga ili barem njegovo nezadovoljavajuće provođenje, najčešće nas sportaše potakne na razmišljanje oko promjene prehrambenih navika.

SVE JE NA NAMA SAMIMA
Svrha ovog članka je da vas potaknem da promislite.
Informacije su svuda oko nas, samo nam treba netko kome ćete vjerovati i tko će vas provesti njima i reći vam što je za vas, a što nije; što je bitno, a što nije…itd…..Zaboravite ovo zadnje, ne očekujte da ćete naći takvu osobu.
I najbolji nutricionista trebao bi dulje vrijeme da se usudi takvo što izreći.

No postoje stvari koje su opipljivije, općeprihvaćene, poput onoga da cigarete nisu dobre ili bla bla.
Jedna od tih stvari je opće prihvaćen stav da je svaki organizam drugačiji i da nešto što je dobro za vas ne znači da je dobro za mene.

INDIVIDUALNOST ALI NE TVRDOGLAVOST
Ako u to vjerujete trebali bi promisliti dali vaša genetika utječe na to što biste možda trebali uvesti ili izbaciti iz prehrane. Ako se oslanjate na ono da vi osjećate što vam odgovara ili ne, vjerujte mi da ste vjerojatno u krivu, budući je katkad privlačnost neke namirnice upravo alarm da ona možda i nije za vas.
(Pa bilo bi zaista čudno da posumnjamo na kruh i mlijeko, koje svi u svijetu a posebno u Hr svi volimo!)

Isto tako ako ste izbacili kruh iz prehrane, jer ste čuli da je gluten često ono što smeta ljudima, pa ste recimo prešli na rižu ili kukuruzni kruh (jer kao oni nemaju) možda griješite. Zob recimo isto ima glutena, ali vam upravo on možda odgovara, a riža ne (recimo moj slučaj).

Sportaši recimo, često zamijene mlijeko i meso sojinim produktima (jako popularno), no ne posumnjaju da možda riskiraju skrivenu alergiju.

Nemojte se dati zbuniti, idemo vrlo u grubo pojasniti.

KRATKA ZNANOST
Postoje dvije vrste alergije, jedna je ona, koju svi odmah prepoznamo čim pojedemo neku namirnicu (kikiriki npr. je česta alergija kod ljudi, cvjetni prah kod mene npr.), a mnogo ozbiljnija (jer ju ne prepoznajemo pa stalno iznova griješimo) je ova druga, koja se očituje na dulji rok i naziva se još intolerancija na hranu. Više o IgE i IgH alergijama ovdje.

Dakle, mnogo bolji način da individualizirate svoju prehranu (i prestanete možda čak jesti ono što su jele vaše bake i djedovi, a možda čak ništa nećete morati mijenjati) jest da napravite test intolerancije na hranu.

Ovakav test se provodi svugdje u svijetu, a mnoge knjige na tu temu (poput Patrick Holford: Hidden Food allergies) već su znanstveno i potvrđene.

IZ ISKUSTVA
Ja sam prehranu, na poticaj trenera, započeo mijenjati još prije 7 godina, jer sam htio biti brži i izdržljiviji, ali sam se želio riješiti i peludnih proljetnih alergija. Nešto sam do sada uspio, nešto nisam, no i dalje pokušavam i trudim se.
Ako sam vas imalo potaknuo da tražite dalje informacije na tu temu, moj je uspjeh ostvaren.
Budući sam navedeno testiranje napravio tek nedavno (prije 3mj), premalo je vremena prošlo da izvedem veće zaključke i stoga nisam još u mogućnosti da vam dam primjere iz vlastite kože.
Ipak mogao bih tek natuknuti da se jako dobro osjećam u novoj prehrani, koja za mene konkretno znači odsustvo kruha, riže, soje, badema, kukuruza (mojih nekadašnjih favorita).

Dobar osjećaj je dakako daleko od nekog empirijskog dokaza.

Zapamtite, prehrana je tek jedna karika unutar koje se nalazi i jedan rezultat ovog testiranja – samo tek informacija.
Vjerujem da će prava potraga za rješenjem nekih vaših zdravstvenih problema tek tada započeti.

Vjerujem, da je poboljšanje zdravlja primarni smisao “komplikacije” oko prehrane i stoga ukoliko tražite smanjenje stresa, gubitak težine i veće odsusutvo prehlada – svakako jedini način da budete sigurni, jest da napravite ovaj test.