Odahnuo sam od plastičnih boca, koje nažalost gotovo da predstavljaju maskotu suvremenog sportskog života. U proteklih 7 godina svjedok sam, kako se ove plastike na pripremama bacalo na stotine komada tjedno.

Nakon 1-litarnog punjenja prešlo se na 5-litarsko, što je bio pozitivni pomak, iako je jedino ekonomično i ekološki prihvatljivo rješenje – nabavka vode u tvrdim plastičnim galonima (oko 18L).
Britta za mene znači malo odahnuće od plastike i ponovni povratak upotrebi protočne vode, koja nije bila, katkada i mjesecima, zarobljena u mekoj plastici, za koju se već i opravdano sumnja da otpušta štetne sastojke u vodu, koju bi navodno trebala čuvati.

Proizvođači opreme za kućnu filtraciju vode kao i državna vodovodna mreža, mora da ima velikih problema sa novonastalom industrijom i prodajom flaširanih voda, čiji je logo katkad vrlo simplificirani napad na vodovodnu (besplatnu??) vodu pod geslom: mi smo izvorski čisti.

Dakako, uvijek je reklama nekog proizvoda za one druge anti-reklama, ali moramo biti svjesni da postoje proizvodi, koji su ekološkiji od onih drugih – mislim da bi to trebala biti mjerilo.

I naravno da se široke mase mogu manipulirati, kad većina ljudi još nije svjesna da ono što nam treba iz vode je H2O, sa što manje minerala i ostalih primjesa.

Vjerujem da su dani, kada su sportaši gledali koja deklaracija na boci ima više otopljenih minerala (što je, zamislite, odlučivalo o kupovini!!) iza nas i da ćemo se više okrenuti održivom razvoju i čuvanju Planete. Jedan od poteza na tome putu je smanjenje upotrebe plastičnih boca, time što ćemo upotrebljavati galonska ili staklena pakiranja ili ćemo sami filtrirati vodu.

Nešto više na engleskom ovdje
Na utrci će nastupiti i Zvonko Čubrić, koji se trenutno nalazi u Johannesburgu na pripremama.
Očekuje se vrući dan, hladni ocean i za ove krajeve gotovo uvijek vjetroviti bicikl.

09:30
Elite Males & U23
swim 1500m – cycle 40 km – run 10 km

11:00
Elite Females & U23
swim 1500m – cycle 40 km – run 10 km

Jest na žalost siromašna i sa puno gladnih ljudi i uvijek je dobro, makar sjetiti se tuđe patnje i problema, koji su dio svih nas na ovoj Planeti.

Južna Afrika predstavlja izuzetak na Crnom kontinentu, a Cape Town je opet izuzetak unutar Republike, koja je donedavno imala rasistički zakon poznat kao Apartheid. U Cape Town-u postoji opet jedan mali dio grada pod imenom Seapoint, koji predstavlja opet bogati izuzetak od ostatka grada, u koji do nedavno «obojeni» i crnci nisu mogli pristupiti bez posebnih propusnica. Ja se nalazim upravo u ovom zadnjem dijelu Afrike, koji vam više toga može reći kako se živi u americkim gradovima ili Azurnoj obali u Europi, nego što će vam ispričati priču sa početka.

Spominjem ove osobitosti mjesta u kojem boravim samo zato da shvatite ograničenost (lokalnost) mojih spoznaja, koje sam vam ili ću vam tek donijeti opisom mojeg svakodnevnog života u Africi.

I prvo što mi je jutros palo na pamet je hrana. Došao sam, sa ranojutarnjeg plivanja i sa velikim apetitom sam pojeo, moj sada već uobičajeni doručak (otkako sam radikalnije promijenio jelovnik – vidi ovdije). Organska zobena kaša, kuhana kratko u vodi, u koju kad se ohladi dodam svježi avokado, par prekrasnih datula (afrički dodatak) i žlicu exstra djev. maslinovog ulja te par kapi ulja boražine (Omega 3 izvor). Prije bazena u ovo vrijeme popijem oko 15 g visokokvalitetnog proteina Super Whey Fuel-a od Twinlaba (šejkajte sa vodom). Nakon bazena, na putu za doma pojedem neko voće, koje je sada zbog visokog ljeta u ovim krajevima bila malina (mljac).
Nedavno sam svojim najbližima izjavio da se ovdje hranim bolje nego kod kuće, što je izazvalo pomalo zbunjenost, ali sam zapravo mislio da je ljetna prehrana puno kvalitetnija nego trenutna zimsko europska. Dakako da su hrvatski paradajzi i borovnica najbolji na svijetu, a o ostalim stvarima ne moramo ni raspravljat (patriotizam).
Ipak, dostupnost hrane na Seepoint-u je neusporedivo dobar – obilje dobrih supermarketa sa mnogo organske hrane (vjerujem u taj certifikat iako….).
Ne postoje tržnice poput Trešnjevačke u Zagrebu (mog ljubimca!), nekako je ovdje sve servirano, zapakirano, izvagano i certificirano i na kraju – jeftinije. Ova zadnja karakteristika je jedina dobra u nizu i zaista se pitam zašto našu hranu, koju proizvodimo prodajemo kao tako skupu hranu (ovdje sam izbacio neku vrstu hrane koju smatram antihranom) u Hrvatskoj.

Ovdje za 150-tak kuna napunim punu košaru organskih šljiva, banana, malina, svježih smokava, mini ekstra ukusne rajčice, svježe salate, datula, laneno ulje, raznih orašastih plodova poput indijskih, makadamije….i još pokoji komad tune (da razočaram vegetarijance).
Opsesija biološkim potrebama!

A sada se vratimo na početak.

Skoro ce biti mjesec dana mojih priprema u Juznoj Africi i treninzi se odvijaju po planu. Bilo je podosta problema sa adaptacijom na nove uvjete no u zadnje vrijeme se sve poslozilo i pripreme su postigle svoju kulminaciju po obujmu.

Plivanje sam, iz hladnog 50m bazena uz hladni Atlantik, prebacio u zatvoreni 25m bazen koji mi sa vodom od 26C omogucava da puno lakse odradim planirani trening. Vecina plivaca i rekreativaca, triatlonaca ovdje nema nikakvih problema sa hladnim uvjetima i preferiraju plivanje u cak 19C vodi sto je za mene vrlo bolno iskustvo.

U pravilu za ovo ljetno doba trebate samo ljetnu odjecu i obucu, no jedan triatlonski detalj kao sto je plivacki neopren svakako ne bih volio vise zaboraviti ponijeti. Woolf neopren odijelo bi bilo od velike pomoci na zagrijavanju prije glavnih serija, a moguce je plivati i u obliznjem Indijskom oceanu koji je oko 3-5C topliji od ovog Atlanskog. Sigurno ste pomislili na velike bijele morske pse, kojih ovdje ima u najvecem broju na svijetu, no oni ne predstavljaju neku ozbiljnu opasnost za plivace. Kazu da su navikli na nas triatlonce, a zabiljezen je jedan napad na veterana triatlonca, koji je godinu dana nakon sto je izgubio ruku nastavio trenirati u istim vodama…???? (dobro da sam zaboravio Woolf neopren )

Na bicikl odlazim usred dana, u vrijeme najjaceg sunca koje mi sada sve vise godi i raduje. Ovdje uokolo Rta Dobre Nade ima puno zahtijevnih cesta, a posebno je zanimljiv vjetar koji puse sa svih strana i puno je drugaciji osjecaj nego kod nas u Hrvatskoj. Krajolici su impresivni, izmjenjuju se okomite litice i kilometarske pjescane plaze sa, posvuda velikim valovima i surferima.

Za trcanje odabirem ravne staze uz ocean, a dionice izvodim na Greenpoint stadionu u Cape Town-u, 10minuta trcanja od moga africkog doma, koji je vrlo dobro zasticen od vjetra. I ovdje atletski stadioni izgledaju prazno i najcesce mi drustvo na takvim brzim treninzima prave vrane i galebovi.

No na promenadi je stvar potpuno drugacija. Na stotine trkaca, triatlonaca svih dobnih kategorija marljivo trce vec od 5h ujutro. Vrlo je lijepo vidjeti da toliko mnogo ljudi ovdje ustaje tako rano i zapocinje svoj radni dan sa sportskom rekreacijom.

Hrana je odlicna, osjetno bolji izbor uz manje cijene nego u Hrvatskoj ljeti. U svoj uobicajeni jelovnik sam tako ubacio avokado, slatki krumpir, brazilski orah i banane.

Ovaj post je pisan na engleskoj tipkovnici pa se ispricavam sto nedostaje hrvatskih znakovlja.

Iako se u Europi i dalje nastavlja period neuobičajeno tople zime, ovdje u Cape Townu imam mogućnost da za nadolazeću sezonu dobro utreniram bicikl.

Budući u Hrvatskoj nisam uopće ili sam vrlo malo napravio kilometara na biciklu, ovaj mi je tjedan koji prolazi bio prilično naporan glede količine vremena koje sam proveo na toj drugoj triatlonskoj disciplini.

Na slici je prikazan jedan takav trening, gdje se može vidjeti da u ovim krajevima ima podosta brdovitih dionica na kojima se treba naviknuti održavati što je moguće ravnomjerniji intenzitet vožnje. Za sada su svi takvi treninzi aerobni i ne pridajem važnost tome što me u ovo vrijeme prestiže većina ljudi, kojima je sport oblik rekreacije i zabave. Dapače, inspiriran sam što se toliko ljudi svih godišta u ovim krajevima bavi rekreativno sportom i nakon naše usnule Europe ovo je pravo osvježenje.

Svakako bi ovim prvim javljanjem pozdravio sve poznanike i prijatelje, upravu i članove moga kluba Petar Zrinski, drage sponzore i suradnike, te sve djelatnike HTS-a, bez kojih bi ovakve pripreme bilo teško organizirati.

Cape Town je okupan suncem, vjetrom i oceanom. Ovdje traje afrička triatlonsko-natjecateljska sezona, no budući sam pripreme podredio bazičnom treningu i spremam se za Europsku sezonu, ovdje se triatlonci natječu bez mene.
Lijepo je koji put biti i gledatelj triatlonskih natjecanja.
Na ovim prostorima oko Capetowna, nedaleko rta Dobre Nade nalazim se po prvi puta i po mojim prvim impresijama klima, te obilje svježeg voća i povrća, poput meni drage rajčice, u mnogočemu je nalik na našu ljetnu Hrvatsku.
Dan započinjem oko 6h ujuto plivanjem u 50m vanjskom bazenu, a budući je sunce ovdje podosta jače nego ljeti kod nas, trudim se bicikl odraditi što ranije. U sredini dana, dakako, odmaram daleko od sunčanog utjecaja, a trčanje je najidealnije napraviti predvečer oko 18h, kada cijelokupni trening završim sa južnoatlanskim zalazom sunca.
Unatoč šarolikim i podosta kontrastnim lijepim krajolicima koje promatram dok vozim bicikl, zaključujem da je naša Hrvatska i dalje osjetno najljepša zemlja u kojoj sam već  imao priliku sve to vidjeti  i doživjeti (ovo zadnje sam napisao da malo utješim moju dragu Helen, iako je u tome velika istina).

Nešto prvih fotografija koje je napravio moj prijatelj Nikola Tošić možete vidjeti ovdje
Pozdrav sa terena!

Na Južnu Afriku sam se odlučio još u ljeto ove godine kada sam tamo bio na utrci Svjetskoga kupa i kada sam otkrio tu lijepu i klimom jako povoljnu zemlju za triatlonska posla.

JOBURG ili OCEAN
Golemu površinu Južne Afrike sam znatno suzio izborom između Johanesburga u unutrašnjosti i Capetowna na oceanu. Johanesburg se nalazi na 1750m nadmorske visine i mogao bi biti visinski trening (??), no njegovo veliko nesigurno zaleđe malo me tjera nazad na ocean.

KRIMINAL ILI TERORIZAM
Načuo sam da tamo nije sigurno sam voziti bicikl a svi koji me poznaju znaju da znam i po 6sati visiti sam na biciklu i da zapravo više preferiram solo-vožnje ( ovo zadnje se dogodi kad nitko ne želi tako sporo poput mene početi voziti a kasnije u sezoni kad ne mogu nikoga naći za rasturanja-moj prijatelj Luka Bakrač iz Zagreba je jedan od legendarnih osoba koji je iznimka od ostalih i sa kojim sam napravio neke od svojih najjačih bic treninga u sezoni i koji je tada postavio kao i mnogi prije sa mnom- svoje osobne rekorda).

Dakako da ovo sa nesigurnošću uzimam s rezervom jer mislim da predrasude i strahovi puno kumuju ovakvom pojimanju crnačke zajednice u Južnoj Africi. Kada sam zadnji put bio nedaleko Durbana prestašila me bodljikava žica i krvoločni psi koje viđate na bjelačkim četvrtima…sve je to u kontradikciji sa gostoprimstvom i miroljubivošću crnaca -običnih radinka i posluge koju sam tada upoznao. Možda bi o opasnostima i rizicima mogao pitatai svog arhi kolegu i pustinjaka Ivana Kapovića koji bi se na sva ova razmatranja-vjerujem samo nasmijao(Kapi,-sretno na trci kroz Afriku!!).

VELIKI BIJELI
Capetown je jedan od najlijepših gradova svijeta-tako kažu (iako su mi to rekli i za onaj prljavi Rio u J. Americi ).
Tamo se već smjestio moj “Web-master” Nikola Tošić iz Beograda o kojem bih trebao ispisati poseban post.(Nikola izmjeni ono…klikni za CEO tekst u CIJELI tekst, skalpirati će me!) Nikola poznaje Capetown područje vjerovatno ko ja Pulu i izvještava o super zanimljivom gradu,prepunom sadržaja i triatlonskih događanja.
Princip je jednostavan: mjesec dana rentanja dobrog trokrevetnoga stana stoji oko 400-500EUR, klopa skupa ko u Hrvatskoj a bazen 50m, atletska staza i bic ceste na prvom koraku.
Za ljubitelje satelita-Ovo je atletska staza
33°54’19.68″S
18°24’31.30 “E

a ovo je bazen
33°55’5.43″S
18°23’4.14″E

Kaže da je taj grad jako siguran….i za pehiste?

STELLENBOSCH
Ima jedna zlatna žila-Studentski grad nadomak Capetowna na Capepintu (najjužnija točka Afrke?..Rt Dobre nade..jeli dobro to kapiram?). E, tamo je kažu raj za nas profesionalce koji živimo triatlon i koji smo dovoljno zadrti da nam, je što zatvorenija sredina, božji blagoslov. Dolje treniraju neke triatlonske face a svakako je to plato na kojem trenira i aktualni svjetski prvak u Olimpijskom triatlonu.

Tim Don evo me me stižem…..