Zašto je bitno započeti postepeno sa treninzima?

Ovo je pitanje koje je najčeće postavljano od strane početnika u treningu ali i od ljudi koji nemaju veze sa praksom u sportu.
Dugo vremena nisam razumio kako to da većina ljudi ne vidi beneficije koje proizlaze iz postepenog rada u bilo kojem području.

Zbog brzopletosti i straha.

Bitno je postepeno napredovati u svemu. Jer kako je Lenon jednom rekao ” život je ono što vam se događa dok vi planirate budućnost”. Tako je baš i u sportu i stoga nije svejedno kako to trenirate i koliko žurite. Postepenost donosi zanimljivosti, više zadovoljstva, manje strahova i manje povreda”

Sada znam da krizna vremena pogoduju da ljudi postaju brzopleti. Nerijetko rade po dva ili vise poslova istovremeno, za ni jedan se ne uhvate dovoljno dobro budući tempo zivota to ne dozvoljava. Trenutak inspiracije ili naleta energije se blogira ili neutralizira pogrešnim automatizmom koji proizlazi iz loših životnih navika i svakodnevnice.

Predatorski kapitalizam traži pod svaku cijenu progres ali nažalost samo i najčešće u jednom smjeru-financijskom. Ostali smjerovi su u sijeni konzumerizma/potrošaštva. Ne zaboravite da ste konzument i ako gledate te dosadne sapunice na TV!

Kad govorimo o strahu, mislimo na onaj koji suvremeni Hrvat ima na gubitak voljene osobe, posla i financija. Što veći je strah od toga to imate manje šanse da ćete biti postepeni i da ćete imati viziju onoga što uistinu želite na kraju puta.

Jučer sam gledao emisiju o čovjeku koji je dosegao mislim oko 250kg te se u vapaju za životom odlučio na radiklanu kiruršku metodu-ugrađivanje premosnice i odstranjenje trbušnih jastuka. Čovjek, bolje rečeno mladić je umro ali emisija je išla na TV jer je to bila njegova želja prije operacije. Mladić nije 7 godina izlazio iz kuće, sve je poslove radio preko kompjutera. Pred operaciju mu je zivotni san bio moći odšetati do obližnjeg parka, hodati uz more i leći na šljunak. Nije uspio.

Odakle tolike krajnosti i oprečnosti?

Emisija sa trgičnim završetkom me podsjetila na važnost izjave jednog od mojih konkurenata Andi Fuchs-a na Press konferenciji uoći TriStar triatlona u Splitu. Rekao je “…to što sam favorit me ne motivira puno, motivacija proizlazi iz svijesti da sam među malobrojnim ljudima koji mogu odraditi zahtjevnu triatlonsku disciplinu, mogu voziti satima i trcati satima..uistinu sam sretan”

Sport je najbolji način da vas drži podalje od bolesti suvremenog društva. Možete biti profesionalac, no i uspješni poduzetnik pa čak i direktor kojega zaposlenici obožavaju, može završiti Ironman. Možda nećete postići milione ali ćete sigurno biti zdraviji i okruženi zdravijom okolinom.

Da biste dugotrajno uživali u sportu pripazite na postepenost. Držite se podalje od radikalnih metoda poput svakojakih dijeta, trening planova koji obećavaju napredak u mjesec dana i ljudi koji vam govore da nemaju vremena za kretanje jer su prezaposleni.

Budite već danas mudriji da biste sutra sigurno uživali u fizičkoj aktivnosti.