Krajem ovoga tjedna napuštam svoj bazni centar u Šibeniku i premještam se u svoj rodni grad Zagreb, odakle bi trebao moći brže i jednostavnije odlaziti na utrke diljem Europe i Svijeta. Nalazim se u periodu smanjenja volumena treninga kako bi se riješio akumuliranog zimskoga umora te postigao prvu planiranu formu krajem ovoga mjeseca.
Prije pretpremijere, koju predstavlja Ironman 70.3 u St Poltenu, još ću jednom isprobati noge na kratkim distancama u Italiji. 17.05 ću tako natjecati na međunarodnom olimpijskom triatlonu u talijanskome mjestu Kaldaro.
Kaldaro se nalazi u pokrajini Tirola, koji je Italija dobila od Austrije pobjedom u I. Svjetskome ratu. Danas je ovo dvojezično područje, pa se grad još prema germanskom naziva i Kaltern. Kaltern je vinogradarsko-voćarska regija na povijesnom putu iz Italije prema Centralnoj Europi. Ovo je najniži prirodni prolaz kroz Europske Alpe, idealan prirodni međuspoj Kontinenta i Mediterana.
Ovo je jedan od starijih triatlona u ovome dijelu Europe, sa 20 godina tradicije. Pliva se u neoprenu, u jezeru, vozi se oko toga jezera, a trči se pretežno neasfaltiranom stazom uokolo jezera sa jednim zanimljivim usponom. Ne poznajem triatlon, koji na trkačem dijelu staze ima strmiji dio od ovoga kroz vinograd u Caldaru.
