Vrlo rijetko spominjem svoga trenera triatlona. Oni, koji prate redovito moj blog, sigurno su to primjetili. Nema nekog osnovanog razloga zašto je tome tako, jer trener je središnja osoba u mojem trenažnom procesu.

Janez Tomšič, poznatiji pod nadimkom “Jani”, priprema periodizaciju za cijelu godinu, iz čega postepeno tokom godine, kroz mikrocikluse od 10 dana, raspoređuje to do stvarnih dnevnih zadataka – tako u grubo nastaje trening, kojeg u pravilu dobivam e-mailom. Svaki dan imam točno preciziran trening do u detalja, što u praksi predstavlja dionice sa predviđenim vremenima u idealnim uvjetima i pauze. Tomšić je vrlo precizan trener te mi zadaje dionice koje (pogotovo u plivanju), osim sekunda, imaju i sljedeću znamenku, što mnogi treneri smatraju nepotrebnim detaljima.

Na važnim utrkama u sezoni trener putuje sa mnom te mi pruža savjete i nužnu logističku potporu. Što ulazi sve u logistiku teško je reći, a svakako da mnoge stvari i situacije zahtijevaju i angažman mimo trenerske domene. Tako sam na jednim od posljednih putovanja u SAD, uoči važne utrke, ostavio putovnicu u avionu, koji je sa njom odletio na sljedeću destinaciju tisućama kilometara udaljenu. Tu je zatim bio i gubitak prtljage sa biciklima i mnoge druge neugodne situacije….ne moram vam reći tko je većinom rješavao situaciju.

Godine putovanja omogućile su mi da upoznam ovog bivšeg vrhunskog Ironmana, danas oca dva prekrasna sina i da kroz naše druženje steknem značajan respekt prema njemu, ponajprije kao neobičnoj ekscentričnoj osobi, a onda i kao prema treneru. Od njega sam naučio mnoge detalje, koji su mi osim osvajanja vrhunskih sportskih rezultata omogućili i da poboljšam kvalitetu svog života. Nešto od toga sada rado podijelim i sa vama, čitateljima moga bloga.

Mišljenja sam da je Janez Tomšić jedan od najkvalitetnijih trenera, koje možete pronaći na ovim prostorima, iako je mišljenje o njemu dosta podijeljeno, najčešće zbog nekih principa u treningu, koji dosta odstupaju od uobičajene hrvatske prakse. Nema sumnje, vrlo je precizan, a rijetko ga možete vidjeti da stoji sa štopericom pored bazena. Navikli smo da trenere prepoznajemo po fućkaljkama, štopericama i povišenim tonovima, a ništa od toga nema u ovog gospodina, no ukoliko se moguće mimoiđete na sportskim terenima, zbog njegovog specifičnog izgleda i načina oblačenja vjerojatno ga nećete promašiti.

Da, skoro zaboravih istaknuti da je ovo njegov dan, treneru sretan ti 43. rođendan!