Svojim nastupom podržao Zagrebački maraton
October 14th, 2007, Dejan Patrcevic
21km i 100 m za 1h i 12minuta i 27 sek
Nastupio sam danas na Zagrebačkom maratonu, u disciplini polumaratona te postigao 6. mjesto, sa rezultatom 1:12:27.
Zadnji puta sam na maratonu nastupio 1999. godine, nakon čega sam se u potpunosti posvetio triatlonu, tako da je moj jutrošnji nastup bio iznimka u mome radu, ali i iznenađenje ljudima, koji su me prepoznali na stazi.
rezultati polumaratona ovdje
rezultati maratona ovdje
Trči Slavko, trči!
Velika je to trka, a želio sam podržati Organizatora i prijatelja Slavka Petrovića, našeg ponajboljeg hrvatskoga atletičara, koji je borbao za Olimpijsku normu u maratonu – 2:18.
Evo kako je to u grubo izgledalo među elitnim maratoncima:
Slavko je sa vremenom od 1:08 na polumaratonu bio u najboljem ritmu da osvoji normu i ulaznicu za Peking 2008, no ipak mu je ovoga prohladnoga jutra nedostajalo brzine za tu misiju.
Iako mu je Olimpijska norma u drugom dijelu utrke počela izmicati svakim daljnim kilometrom, vodio je utrku ispred velikog Kodže iz BiH-a, ali je izgubio to vodstvo u posljednjim kilometrima te zauzeo 2. mjesto u vremenu 2:20:45.
Pobjednik Đuro Kodžo (BIH) je išao nekoliko sekundi brže od 1:20 te je tako popravio prošlogodišnji rekord staze, kojega je postavio opet stranac – Talijan.
Što reći na mojih 1:13, nego da sam zadovoljan sa vremenom, koje je postavljeno bez fizičkih priprema za ovu disciplinu te iz punog odmora 7 dana nakon natjecanja na Mljetskom triatlonu.
razlika triatlonca i maratonaca
Postoji velika razlika između triatlonskog polumaratona, koji se trči kao posljednja disciplina kada su noge umorne od bicikla i ovog pravog polumaratona.
Polumaraton kao disciplina zahtijeva trening nalik onome, kada trenirate na 10km, jer trebate razviti veliku brzinsku izdržljivost i steći otpornost na nagle promjene ritma trčanja kao i vrlo intenzivan početak.
Trčanje u triatlonu je više nalik tempo trčanju, a tokom trke se neusporedivo više popije i pojede, budući na tu posljednju disciplinu dolazite poluprazni, oslonjeni većim dijelom na dobivanje energije iz masti.
autima na maratonce
Pored fizičke nepripremljenosti, nekoliko desetaka sekundi extra sam izgubio nakon nezgodnog sudara sa automobilom na 14-tom kilometru.
Ovaj incident sa autom nije bio usamljeni slučaj toga jutra.
Zagrepčani nisu pokazali najbolju volju da podrže maratonce i sugrađane, koji su trčali utrku svoga grada.
Previše je bilo agresivnih upada vozilima, kao i sramotna upotreba truba na automobilima, koji su u kolonama čekali da pređu iz jednog kraja grada u drugi.
Mnoštvo penzionera, koji su se slučajno našli toga jutra uz trasu maratona u centru grada neplanirano su popratili utrku uz zapitkivanja tipa: “dolazi li možda koji tramvaj iza ovih trkača”.
E moji Zagrepčani, postoji jedan dan u godini, kada se ovaj dio Zagreba predaje na višesatno korištenje maratoncioma, trkačima i sportskim entuzijastima. Svaki grad ljepote i značaja Zagreba ima svoj maraton, tako je odavna bilo i tako će još dugo i biti, a kome se ne sviđa to gledati neka obuje tenisice i trči sa nama.
