Prvi dani kolovoza su donijeli novi, veći obujam treninga. Sparina, sunce i umor, koji još vučem od Ironmana, dodatno zapapruju moje aerobno-anaerobne treninge, koje opet, unatoč tome, uživam u polupupraznoj zagrebačkoj županiji (mnogi Zagrepčani se nalaze na odmoru na jugu naše zemlje).

Nalazim se usred 10-dnevnog ciklusa, u kojem ću odraditi nekoliko bicikla od 120-200km i nekoliko dugih trčanja do preko 30km. U Samoboru sam pronašao nove puteve za trčanje, oni vode od toga maloga grada na zapadu Hrvatske prema rijeci Savi do mjesta odakle se skelom mogu transportirati auti na drugu obalu-Zaprešić. Ovaj kraj uz obalu Save je zaista prirodno poprilično očuvan, bogat je pticama i vodozemcima, kao i domaćim životinjama, kojih ima po obližnjim zaselcima i livadama. I kao što kaže ona pjesma…”Zagreb je najljepši grad….”, a trčanje je nabolji način da ga istražite u prisavlju .