Nisam mogao, a da ne komentiram novije nastupe našeg ponajboljeg boksača Stipe Drviša. Za one koji još neznaju Stipe je još ljetos želio napraviti svoj prvi triatlon. Iz razgovora sa njme sam zaključio da u novije vrijeme više voli plivanje i bicikl nego boksanje.

Zapravo me na ovaj post motivirao najnoviji njegov meč, u kojem je branio svjetski WBA naslov, ishodom kojega su ga neki u medijima i na forumima popljuvali osuđujući bivšega prvaka da je kukavica, prevarant i ono najgore – izdajica.
Meč je izgledao potpuno defanzivno i svi smo bili “upozoreni” da je unaprijed Stipe u glavi imao scenarij, koji je i odradio. Da budem iskren, boks me uopće ne zanima i ovaj sam meč pogledao motiviran izjavom jedne moje bliske osobe, koja je primijetila da će Stipe u ovaj meč po prvi put u karijeri ući samo zbog NOVACA. Znate što to znači? Da je Stipe pobijedio, postao bi ikona, kojega bi kapitalističko-tržišno gospodarstvo trebalo štovati poput boga. A ja sam sretan što je izgubio i što uopće nije pokušavao, jer je time pokazao da ga samo novac ne može motivirati, bar ne za ovakve nivoe. Gospodo, koliko se to nama sviđalo ili ne – to je bila njegova borba i njegova odluka, koju ne treba osuđivati, već sasvim suprotno, poput mene pohvaliti! Svaka čast bivšem prvaku na iskrenosti.
Pa nismo više u komunizmu, gdje je sport mahao svojim vođama i podržavao sistem. Ako je danas općeprivaćeno da vrhunski sportaši mašu ovoj ili onoj stranci, onda je i Stipin scenarij u tome kontekstu samo podrška obiteljskom životu i nenasilju, a to je politička opcija, koja nema alternative.