Pušenje je, čak i među sportašima, jedno od najraširenijih vrsta ljudske ovisnosti. Budući je ovisnost karakteristična za svakog od nas, svakako je treba razumjeti i tolerirati no tolerancija će se tek moći početi primjenjivati nakon što pušenje bude prihvaćeno kao društveno neprihvatljivo ponašanje.

Kao i većina tinejdžera najviše svojih pasivnih cigareta sam popušio prilikom boravka u onim zagušenim prostorijama diskoteka u Zagrebu. Faza, gdje sam provod tražio van sportskih objekata i prirode srećom je kod mene počela vrlo kasno i trajala svega nekoliko godina, kada sam u potpunosti prestao izlaziti na pušačka javna mjesta.
No nisu svi moji vršnjaci imali tu sreću, mnogi od njih su počeli pušiti još u srednjoj školi i nakon fakulteta su započeli radni odnos, gdje tek započinje borba za uspjeh, pri čemu cigareta ima sladak okus. Cigareta, kava i čaša vode mogla bi srećom vrlo skoro postati tamna prošlost hrvatskoga naroda, koji se sve više okreće zdravom životu u sklopu europskih trendova modernog života. Razumijem koliko će taj novi Zakon začuditi npr. našega Zagorca ili Dalmatinaca na pijaci u Šibeniku, koji nisu imali priliku proputovati svijet te doživjeti punu snagu te restrikcije, koja se npr. provodi u Kanadi i USA. Naravno da ovaj zakon o nepušenju na javnim mjestima ima dugoročni efekt za HR i po meni, on će najviše beneficija imati na, danas najmlađi naraštaj, koji vjerojatno uopće neće poznavati opušcima uneređene tramvajske stanice te će o sukobima pušača i nepušača iz restorana saznavati još samo iz knjiga i filmova.

Najvažnije je što će postepeno pušenje nestati kao ovisnost i postati će tek ritual za specijalne prilike i zabavu, za što je originalno bilo i zamišljeno. Postanimo svjesni veličine ove ideje, koja je stara gotovo stoljeće i koja će na zdravlje Hrvata imati isti utjecaj kao što će u budućnosti zabrana upotrebe fosilnih goriva imati na čistoću zraka hrvatskih gradova.
Ono što bi uz ovaj zakon trebalo pratiti je svakako zabrana reklamiranja pivske industrije. Povlašten odnos pive u odnosu na dobra vina nema osnove. Svi znamo da smo koristili pivo kako bi se alkoholizirali na ili uoči proslava. U tome smislu Žuja je zakon za otupjeti, a sve reklame, koje povezuju to alkoholno piće sa sportom su licemjerne i namjenjene su, kao i sve reklame, da svoje konzumente potiču na što veću konzumaciju njihovih proizvoda. Dok nogometaši dobivaju velike novce za takva oglašavanja, navijači ispijanjem pive izjednačavaju svoj pasivni pristup sportu sa sportom uopće (alkohol i cigareta im pri tome puno pomaže).
Najbolji detalj, koji karakterizira takve umove je klasična izjava prosječnog Hrvata: » Volim Sport – redovito gledam nogometne utakmice i navijam za Dinamo».