prve impresije sa Ironman Austrije by Dejan

Danas sam se vratio u Hrvatsku. Prve impresije?

Na plivanju sam bio jači nego ikad. Smiren i usredotočen, lako sam hvatao ritam najbržih. Nemir je unio tek gubitak čipa za mjerenje vremena, koji se nosi oko gležnja lijeve noge. Desilo se to odmah na početku plivanja. Uh, opet nova iskušenja, pomislio sam…kako sad ovo riješiti…mogu li nastavit utrku bez čipa ili moram postupit onako kako sam čuo na brefingu; zaustaviti se u tranziciji nakon plivanja i zatražiti od organizatora novi čip. Nakon 40-minutnog razmišljanja u vodi odlučio sam se za najsigurniju varijantu - ovu drugu. Iz vode sam izašao u vremenu 47:42, ali sam zagubio prvu grupu.

Iako je vožnja u zavjetrini zabranjenja na do 7 metara udaljenosti u grupi je uvijek lakše voziti. Priznajem nisam imao hrabrosti nadoknadit 40-setak sekundi udaljenosti te sam nakon početnih pokušaja spajanja sa grupom ubrzo počeo, umjesto skidanja desetaka sekundi, gubiti minute i minute.

Pričekao sam drugu, sporiju grupu u kojoj je bio i Hempel Hannes, prošle godine treće plasirani i sa njima odvozio većinu preostalih 180km.

Suci su bili puno stroži nego prošle godine te se srećom prva grupa raspala na niz manjih i to mi je donijelo drugu priliku da pokušam uhvatiti TOP 10.

Na maraton silazim sa cca 13 minuta zaostatka za vodećima. Prilično teško hvatam ritam, koji sam planirao te čak na 12-tom km razmišljam o odustajanju.

Ipak se uspijevam motivirati u drugom dijelu polumaratona da ubrzam te si postavljam kao prioritet - postizanje kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Nakon 21 km probijam se na 10-tu poziciju, ali još uvijek me do 5. pozicije dijeli 5 minuta i znam da će i ovaj drugi cilj biti vrlo neizvjestan. Na 38km se probijam na 9. poziciju, a u zadnjem kilometru na 8. mjesto…7, Norbert Langbrandtner mi se nalazi tik ispred mene..no već ponestaje maratonske staze…počinje ulazak u finale…u cilj……..euforija….emocije.

Dobro je! Uvijek može biti i lošije. Nije mi neugodno priznati da su moja očekivanja bila puno, puno veća, ali Ironman je zakon od utrke. Svaki puta se nauči nešto novo. Ali treba učiti mnogo brže

Nakon utrke, sutradan, saznajem jednu dobru i jednu lošu vijest.

Koju prvo hoćete?

Ajmo prvo lošu.

Suci su mi rekli da profesionalci nisu obavezni preuzeti novi čip za mjerenje vremena nakon što izgube original. Jednostavno samo treba nastaviti utrku, a oni će sami zbrajati i oduzimati vremena na prolazima ili će motorom za vrijeme bicikla dostaviti novi čip. Tako je napravljeno upravo iz razloga što za gubitak čipa najčešće nije odgovoran atleta koji ga nosi. Najveći broj gubitka čipova desi se na startu plivanja kada je gužva i borba za poziciju u vodi. Drugi natjecatelj jednostavno vam rukom, nenamjerno, skine vaš sa gležnja.

Dobra vijest:

Od ovogodišnjih 4 PRO kvalifikacijskih mjesta za Havaje dobio sam jedno, te time ostvario novu Hrvatsku kvalifikaciju za najveću Ironman utrku svih vremena - Havajski Ironman 2009.

Kategorije: triatlon

This entry was posted on Tuesday, July 7th, 2009 at 8:22 am. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed. Both comments and pings are currently closed.