Evolucijske općenitosti i načela

1. čovjek je nedavni i u nekom realnom smislu najviši proizvod prirodnog procesa koiji se odvija milijardama godina.
2. Čovjek svoja svojstva duguje tome što su se ona postupno i vrlo sporo akumulirala zato što su bila korisna, zato što su pospješivala najuspješniju reprodukciju i produljenje vrste u svim promjenjivim okolnostima u kojima se živjeli naši preci.
3. Mehanizmi i načela te akumulacije danas su velikim dijelom poznati i vjerovatno se mogu u potpunosti spoznati na temelju pojmova fizičkih zakona koji su imanentni univerzumu. Izvor tih imanentnih zakona nepoznat je i znanosti vjerovatno nespoznatljiv; tu na pozornicu može stupiti vjera, uza sve počasti.
4. Znajući te mehanizme i načela čovjek može u određenim granicama pozitivno utjecati na daljnju evoluciju, ne samo drugih organizama nego i sebe samoga.
5. Sva živa bića istinski su fizički povezana na isti način kao što su u srodstvu roditelji i djeca ili braća i sestre, premda u vrlo različitom stupnju. U krajnje zamršenom ali ipak razumljivom modelu života čovjek zauzima jedinstveno mjesto, ali ono je unutar toga modela i njegov je dio. Čovjek pripada prirodi kao i svi ostali organizmi i srodan je svima njima.

6. Kao rezultat tog srodstva čovjek ima mnogo zajedničkog sa svim drugim organizmima, a najviše, naravno, s najbližim srodnicima (gledano u koncentričnim krugovima:s čovjekolikim majmunima, primatima, sisavcima, kralježnjacima), ali mnogo zajedničkog ima i s tako daleko srodnim bićima kao što je drveće ili bakterije. Možemo doznati mnogo o sebi na temelju procesa u drugim vrstama, i mnogo o njima na temelju procesa u sebi.
7. Posebne čovjekove sposobnosti, njegova svijest, percepcijske funkcije, podražljivost, sposobnost za simbolizaciju i socijalizaciju – sve su to biološke adaptacije razvijene evolucijom, pod pritiskom prirodne selekcije i vođene njome.
8. Naše posebne sposobnosti djeluju ispravno, to jest u skladu sa svojim prirodnim funkcijama u evoluciji naše vrste, samo ako ih se koristi racionalno i odgovorno. Racionalnost i odgovornost postale su moguće i nužne evolucijskim pojačanjem svijesti i fleksibilnosti reakcija.
9. Čovječanstvo jest vrsta, biološki jedinstvena vrsta, ujedinjena u sebi kao odvojena od svih drugih vrsta, barem danas. Poput pripadnika svake vrste, i ljudi se razlikuju. Ne postoje dva jednaka čovjeka ( osim klonova-jednojajčanih blizanaca zasad), a vidljivo se razlikuju i cijele skupine. Sličnosti među svim ljudima znatno su, neusporedivo su veće od svih razlika među njima. Uočljivije razlike nastale su, barem većim dijelom ako ne i u cjelini, među drevnim ljudima kao adaptacije i biološki su gotovo posve irelevantne u modernoj civilizaciji- Ne postoje biološki superiorne ni inferiorne rase.

Mark Ridley, 1961.god