Jučer sam pobijedio u rodnome gradu Zagrebu, na Jarunu, na Državnom prvenstvu u sprint duatlonu.
Bila je to prva trka, za koju sam službeno nastupio pod licencom svojega novoga matičnoga kluba u Hrvatskoj -Triatlon kluba Pule i moj prvi posjet Zagrebu nakon 4 mjeseca boravka u Šibeniku. Smrznuti i oblačni Jarun, kojega sam napustio početkom ove godine i gdje boravim i treniram u ljetnom periodu, dočekao me procvjetan i kišovit.
U Zagreb sam došao svakako po pobjedu, ali neki na startu to nisu shvaćali ozbiljno, jer sam zadnjih nekoliko godina namjerno prepuštao ovu titulu drugima zbog klupske taktike ili iz sličnih razloga.
Iako osobno smatram da u hrvatskom duatlonu, čak i kad sam, kao u ovom periodu, umoran od napornih dugih treninga, nemam konkurenciju, mnogi nisu vjerovali u moju pobjedu i to mi je bio dodatni poticaj za dolazak u Zagreb.
Gordan Petković, koji je postao viceprvak, je moj bivši klupski kolega i dobar je natjecatelj, čiji napredak i uspjehe poznajem i pratim od samoga početka. Svojim nastupom nisam želio smanjivati njegovu snagu u duatlonu i triatlonu već povećati njegove šanse da stasa kao dobar senior.
Kratki duatlon se, kao i triatlon, na ovakvoj neselektivnoj ravnoj biciklističkoj stazi svodi na zadnje trčanje i takav scenarij gotovo da je bio suđen i ovaj put.
Svakako će Gordan morati još ojačati ako bi u budućnosti želio pobjediti ovakvu utrku, ali i naučiti kontrolirati svoje emocije i adrenalin za vrijeme samoga natjecanja, a na selektivniju stazu i nove izazove nećemo morati dugo čekati, jer je već idući vikend izborna utrka za reprezentaciju u Italiji, koja obiluje brdima na biciklu i trčanju:).
Hvala svim navijačima i fanovima, koji su me bodrili pod kišobranima. Lijepo vas je bilo sve vidjeti, a dok ovo pišem čuju se iznova zvona šibenske katedrale.
e deki….ma nisam bas siguran da neki nisu vijerovali u tvoju pobijedu….mislim da je vec na startu bilo odluceno pitanje pobijednika(u slucaju da sve prodje bez busenja….nedaj boze pada ili tako nesto)…sad ostala je samo ona mala nada kod nekih ali sve ostalo je bila borba za drugo mijesto….nadamo se da ce biti jos takvih trka za tebe….ali i da cemo se mi uskoro priblizit tebi da ti sve ne bude bas ovoliko lagano;)
Hi Matija,
Za tebe ne sumnjam da si moj fan, samo me jos zanima koji si od ona tri?:). Dali si ti to komentirao članak u 2h po noći ( odnosno u jutro)??. uhhh. Ako je zaista tako onda za početak odi ranije spavat i već ćeš se približit seniorskoj konkurenciji:)..
Pozdrav
Dejan
Dobro si išao, a imao si izgleda još rezerve. Lima je bio bolestan ali je mogao možda probati drugačiju strategiju. Inače, napisao sam na AS tekst o draftingu. Čudo jedno kako te jednostavne stvari mladima nisu jasne – cure su se skoro potukle na trci.
Možeš jednom prilikom napisati i tekst za mlade o vezi ljubavi s motivacijom, treningom i rezultatima?
A Matia izgleda je zaljubljen u jednu triatlonku pa nije nepristran.
Hi Krešo,
zanima me kakva je to trebala biti strategija Gordana da pobijedi. Moglo mi je biti jos i teze na bicu nego mi je bilo, to da…ali svakako sam odmarao na prvom trcanju iako je i to upitno jer me hladno vrijeme jako smeta, pogotovo tu subotu kada se nisam bas ni zagrijao. Glede ljubavi i motivacije svakako interesantna tema…….
Dejan
Izvinite, gdje mogu naći ovaj tekst o draftingu na Asu o kome piše Krešo? Inače, odličan blog
Hi edo,
Nisam procitao krešin tekst o daftingu ali pisao ga je na AS portalu a to je adresa http://www.adventure-sport.net pa probajte pronaci.
Hvala na pohvali za blog!:)
Dejan
Ako sam dobro vidio, odmah na startu je pojurio, što nije dobro. Bolje pustiti napred mlade s manje iskustva, trčati lagano i vrtiti s njima u miru a samo pratiti skokove. Nakon toga imao je dvije mogućnosti: skok u zadnjem kilometru ili i dalje čekati sve do zadnjih 500 metara trčanja, ovisi je li više radio brzinu na biciklu ili trčanju. Ne tvrdim da bi uspio jer bi cijela trka išla drugačije, ali mislim da bi imao veće šanse nego ovako.