Svjetsko prvenstvo je zavrsilo, bar sto se tice ELITE kategorije. Utrka iza mene donjela je mnogo izazova, nade, frustracije, oduševljenja, uspona i padova.

Utrci sam pristupio kao igri u kojoj sam dobro podnosio i kad sa gubio i kad sam dobivao; ključ je to uspjeha u ovako izazovnoj i dugotrajnoj disciplini poput Ironmana.

Utrka je počela van svakog očekivanja u negativnom smislu. Na startu sam zauzeo krajnje desnu poziciju i nisam obratio pažnju da je većina najboljih PRO natjecatelja učinila upravo suprotno – krajnje lijevu poziciju. Ova taktička pogreška me dovela u poziciju da sam na izlasku iz vode imao nerealni zaostatak za triatloncima sa kojima sam trebao isplivati.

Isplivao sam oko 48 mjesta a iz tranzicije tek kao 66ti.

Na biciklu sam krenuo rezervirano a nakon okreta u Hawi-ju sam pojačao tempo. Vjetar je na tom dijelu staze bio pojačan i morao sam dobro kontrolirati svoju poziciju ukoliko nisam želio da me vjetar otpuše sa staze ili preokrene . Zanimljivo je da je ovo tek malo pojačan vjetar u odnosu na godine kada zna uistinu raditi sigurnosne probleme. Vjetar stalno mijenja smjer i po intenzitetu je nalik našoj buri , iako je naravno topli vjetar.

Na trčanje sam sišao kao 54.

Dan je vec postao uistinu vruć. Najprije se trči uzduž obalne avenije (oko 15km) a zatim se skreće u unutrašnjost u polja gdje je nedavno tekla lava. Odlazak je to u pakao do okreta u »energy lab-a« na 25. km. Tamo nema sjene i najviše triatlonaca popusti u tom dijelu iz kojega se treba i vratiti u mjesto a na tom putu su i mnoge uzbrdice i nizbrdice. Na tome dijelu se odlučilo mnogo puta o pobjedniku. Mark Allen je na tom dijelu u pravilu dolazio u vođstvo i osigurao 6 puta pobjedu.

U samom naseljenom mjestu Koni smo imali oblake koji nastaju usred vulkanske aktivnosti a u polju lave se nebo razvedrilo i je ubrzo postalo nemilosrdno.

Dobro sam se hidrirao i hranio te iz kilometra u kilometar se penjao na ljestvici… nakon 40. km probio sam se na 24. poziciju sa samo minutu dvije zaostatka za 20tim mjestom; još sam pojačao tempo no nisao uspio uhvatiti još kojeg natecatelja te kao 24ti triumfalno usao u Cilj.

Posljednjih 1000m utrke je ovdije vrlo emocionalan i bučan; kilometar za pamćenje.

Iako nisam uspio ostvariti najavljivani plasman u TOP 20 ipak sam zadovoljan sa utrkom jer sam bio jako blizu toga cilja.

Ušao sam kao pobjednik uzdignutih ruku i sa našom zastavom koju mi je dodao moj otac Vladimir. Zadnje što sam čuo pred ciljem je bilo »Dejan Patrčević first time in Kona and finished as 24th in the World; what a great performance by Dejan« .

Alloha Kona, donjela mi je iskustvo koje ću sljedeće godine upotrijebiti za još bolji plasman.

No do tada idem na zasluženi odmor koji ću započeti sam tjedan dana boravka ovdije na Hawaiima.

Hvala svima koji su me bodrili preko interneta dugo u europsku noć; znam da vas je bilo mnogo!

Javim se sa novim informacijama nakon sto odspavam ovu noć koja se nadvila nad Konom.