kutak energetske efikasnosti

Zadovoljstvo mi je da kao vrhunski sportaš podržim dobar projekt, kojim se želi potaknuti Hrvate da budu u energetskome smislu - efikasniji. Ciljevi projekta su mnogostruki no osnovno im je da idu u korak sa održivim razvojem, koji će prije ili kasnije biti važna karika razvoja malih naroda poput nas.

Održiv razvoj je onaj, koji omogućava da se prirodni resursi ne troše brže nego što se mogu obnoviti, odnosno da se okolina ne onečišćuje tvarima više nego što ih priroda može razgraditi i asimilirati. Ovo je inače zakon, koji je prirodan dokle god se čovjek drži zdravog razuma i dokle živi u suživotu sa prirodom.

Kao sportaš tumačim održivi razvoj svojim kolegama ponajbolje kroz usporedbu sa kontinuitetom u postizanju vrhunskih sportskih rezultata. Samo balans između treninga (mentalni i fizički), odmora i prehrane, omogućavaju višegodišnje funkcioniranje organizma čak i pri najvećim fizičkim opterećenjima. Hrana i odmor ovdje predstavljaju energiju, a sport, naravno, njeno trošenje. Ukoliko se pretjeruje sa treningom, tijelo će jedno vrijeme funkcionirati, čak su mogući i vrhunski rezultati no prije ili kasnije atleta će morati prekinuti sportsku karijeru čak i unatoč velikoj motiviranosti, a kontinuitet će izostati.

Naravno, posljedice neodrživog razvoja, za razliku od neodrživog treninga su, po predviđanjima znanstvenika mnogo ozbiljnije i dalekosežnije, ali sport je ovdje dobra vježba i način da se sami udarite po glavi i da znate stati na vrijeme.

Iako se određeni obrasci ponašanja, karakteristični za suvremeno društvo, mogu najbolje vidjeti u različitim djelatnostima, kroz odnose među ljudima, ja sam ih prvenstveno mogao tumačiti kroz arhitekturu (široki raspon od obiteljske kuće, preko višestambenih zgrada do velikih bazenskih i sportskih dvorana). Kroz brojna putovanja po svijetu, moje je arhitektonsko oko tako prepoznalo poneki zanimljivi konstruktivno funkcionalni detalj i arhitekturu, koja je otišla korak dalje od samo suvremene ili lokalne estetike.

U općoj globalizaciji nastaju i globalni problemi, među kojima su energetika i svijest o okolišu na prvome mjestu. Vidio sam različita rješenja jednog te istog problema, od potpunog ignoriranja do perfekcije, od lakoumnosti do promišljanja.

Zanimljivo je koliko funkcioniranje jedne obiteljske kuće može toga ispričati o društvu u kojemu je nastalo. Rastrošnost kućanstava Kanade i SAD-a nimalo je spojiva sa štedljivosti Europe, koja ujedno ima vodeće svjetske zakone sa područja efikasne energetske gradnje i čiji pozitivni trendovi polako ulaze i u Hrvatsku. EE kutak dio je toga trenda.

Osoba, koja je aktivna u promišljanju svojega života, ne treba ulaziti u globalnu ekonomiju zasnovanoj na cijeni nafte, da shvati kako postoji suvremeni trend, kojom se ljude nastoji zadržati ovisnim o velikim količinama energije. Svi smo svjesni da je energija ona koja nas pokreće. Na našu sreću, energija unutar nas i ona koja nas okružuje dostupna je u gotovo neiscrpnim izvorima, samo je treba znati prepoznati, rangirati i znati gospodariti njome.

Koliko god da poskupi gorivo za naše automobile, Hrvati će jednako učestalo njime voziti. Koliko god da poskupi struja, Hrvati će kupovati klima uređaje i plaćati skupa, neracionalna grijanja. Da li je uistinu tome tako?

Opća zbunjenost, koja ide i uz proces nabavke stana ili gradnje kuće, najčešće nas odvraća od racionalnog promišljanja i osnovnog pitanja na koje bi trebali pokušati dobiti odgovor; koliko me košta život ili koliko će me koštati?

Cijena, koju moramo plaćati zbog neodrživog razvoja, izgleda da polako dolazi na naplatu.

I kao mnogo puta do sada izlaz iz ovakvih problema je sustavna edukacija i informiranost. EE kutak dio je takvog razmišljanja.

Cjelovita edukacija je ona koja je prvo provedena unutra, unutar osobe, tima ljudi, organizacije, ustanove, te tako proživljena i definirana izlazi prema van, prema novim zainteresiranima.

Ovom idealu se u mnogočemu približila jedna tvrtka, koju ovdje ponajprije treba istaknuti kao promotora širenja svijesti o energetski učinkovitoj i pasivnoj gradnji u Hrvatskoj, a tek potom kao moga višegodišnjeg sponzora. Možda ste pročitali preko mojega bloga informaciju kako je tvrtka Xella.d.o.o. razvila prvi tipski, akumulacijski projekt za gradnju obiteljske kuće u Hrvatskoj.

Riječ je o niskoenergetskoj kući, koja je projektirana 2005.g. Iste je godine Ytong sustavom izgrađena i prva pasivna kuća u Hrvatskoj, a od tada ova tvrtka organizira i seminare, na kojemu sudjeluju i vodeći europski stručnjaci, među kojima i moj profesor Ljubomir Miščević s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, sa kojim Tvrtka i surađuje.

Razmišljajmo već danas za bolje sutra:)

Što je pasivna arhitektura?

This entry was posted on Friday, July 25th, 2008 at 3:19 pm and is filed under EE kutak, xella d.o.o., energetska učinkovitost, niskoenergetska kuća, obiteljska kuća i energetika, arhitektonski fakultet u zagrebu, ljubomir miščević, ytong, energija, ekologija, održiv razvoj, triatlon. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed. You can leave a response, or trackback from your own site.