16.09.2007. napravljena je simulacijska ljestvica
triatlonaca Svijeta, koji će iduće godine otići na Olimpijske Igre u Pekingu. Pogledajte, vrlo je zanimljivo na koji se sve način dijele startne pozicije (pozitivno i negativno).

Po toj ljestvici odlazi 53 triatlonaca, a zadnji je Belgijanac Croes Peter sa 1200 bodova (71. mjesto ITU ljestvice).
Moj mlađi kolega Zvonko Čubrić, se sa 545 boda nalazi na 89. mjestu te u ovoj simulaciji nije dobio startno mjesto u Pekingu.
I kakav bi ja to bio kolega, kada bi ove vijesti servirao kao loše, poput onih koje sam nedavno pročitao u forumima i opaskama;
ovo gore samo su brojke ispisane u ispraznim tabelama, na kojima su više od 200 svjetskih triatlonaca (što aktivnih, a što neaktivnih u Svjetskome kupu).

Čubrićevih 545 boda za Hrvatsku od velike je važnosti i hvale vrijedni, unatoč velikim financijskim izdacima, koje HTS mora snositi, jer je naš strateški cilj – Olimpijske Igre.

Svjetski kup u triatlonu je vrlo nezgodna stvar za male nacije, a posebno za tranzicijske zemlje poput Slovenije i Hrvatske, u kojima je triatlon još uvelike nepoznati pojam te vlada sponzorska nezainteresiranost za ovaj prekrasan sport.

2003. godine sam prvi puta dobio bodove na Svjetskome kupu te bio prvi Hrvat, koji je krenuo u misiju skupljanja bodova, da bih se 2007. godine radikalno distancirao od istoga, budući mi nije odgovarala mentalno-financijska struktura Saveza, koji po meni nije puno napravio, u smislu da se veći dio novaca potrebnih za nas reprezentativce dobije od strane sponzora i donacija. Dokle god ovisimo isključivo o poreznim obveznicima preko Hrvatskog Olimpijskog Odbora neće biti dovoljno sredstava za provođenje natjecanja a kamoli za zapošljavanje novih kadrova. Takva situacija je plodna podloga za međusobna prepiranja sa nuspojavom odlaska “starih” natjecatelja.
Zanimljivo je da bi najjači reprezentativci trebali biti u godinama od 25-40 (najbolje godine za Olimpijski triatlon), a takvih uskoro možda i neće biti.

Čubriću ovu godinu ostaju još dva Svjetska kupa i iako se ne čujem sa njime vjerujem da će se dobro spremiti za završetak sezone i u posljednji trenutak okrenuti situaciju u korist svojega višegodišnjega sna – pontona u Pekingu 2008.

Čak i ako ne uspije, velik je korak napravljen u natjecateljskom smislu, kojeg će u budućnosti organizaciono HTS tek trebati dostići.