kava i sport

Negdje sam načuo kako prosječni Amerikanac izjavljuje:” Život bi se u Americi jednostavno zaustavio bez kave”. Istovremeno, ne poznajem niti jednu drugu zemlju, koja je toliko patvorila ovaj napitak, kojega smatraju svojim pokretačem. O kavi su se napisale knjige i brojne studije, koje idu u prilog njenim ergogenim svojstvima. Kako je to bilo kod sportaša?

Budući sam nedavno pisao o cigaretama, a sada o pijenju kave, netko bi mogao pomisliti kako te dvije stvari jednako tretiram, što naravno, uopće nema osnove. Kava i sport danas, a i povijesno gledano imaju mnogo toga zajedničkog. Među sportašima je mnogo konzumenata, da ne kažem ovisnika o kavi i smatram da umjerenost u svemu, pa tako i u pijenju kave ne može biti, kratkoročno ni dugoročno štetno za sportaša. Općenito je prihvaćeno da kava povisuje krvni tlak i budi organizam pa je sportaši koriste prije natjecanja. Važno je pri tome da se konzumira najčistiji mogući oblik kave (najbolje espresso ili crna turska kava), bez ikakvih dodataka, uz obilje vode prije i poslije konzumacije, kako bi se spriječila nepoželjna dehidracija. Kava, kao takva, tada može pripomoći da atleta postigne mentalnu bistrinu, da se ubrza metabolizam i možda, u posljednji trenutak, potakne peristaltika i pražnjenje crijeva. Uživanje kave može imati ritualni smisao. Trenutak preko placebo efekta može pripomoći otvaranju nekih izvora energije u tijelu, a sa druge strane blokadi nekih drugih.
Kao i sa svime, tako i sa kavom nikad nije problem, osim kad ga sami u svojoj glavi načinimo. Mnogi prijavljuju ovisnost o kavi, koju znanost zapravo smatra ovisnošću o kofeinu. Općenito ljudi prečesto konzumiraju kavu i počinjemo vjerovati u čudesnost tog napitka, umjesto da u glavi rješavamo situacije, poput nedostatka koncentracije, snage i budnosti. Dobar mentalni trening bolji je i od najbolje kave, no loši mentalni trening lošiji je i od običnog Nescafea:).

Općenito, vodeći svjetski nutricionisti odgovaraju ljude od konzumacije bilo kakvih namirnica, koje mogu stvoriti ovisnost, pa tako ni kava nije daleko od crnih čajeva punih teina. Kava nije hrana za našu mentalnu bistrinu i sa godinama ćete od nje još više otupjeti, riječi su engleskog nutricioniste Patricka Holforda, koji je na tu temu napisao dobru knigu: ‘Optimum Nutrition for the Mind’.
Spominje se i štetan utjecaj, koji kava može imati na zdravlje organizma zbog kemikalija, koje sadrži, a kojima se intenzivno tretira ova inače osjetljiva biljka - ako ju pijete svaki dan, osobno mislim da ne možete pogriješiti, ako dio toga zamijenite kavom organskog porijekla (ima li toga na hrvatskom tržištu?).

Znam ljude, koji mogu popiti kavu i dobro potom zaspati. Poznajem također sportaše, koji su u stanju samo sa zelenim čajem postići efekt kakvi mnogi poput nas ni sa najjačom kavom ne mogu napraviti. Ako i postoji povezanost kave i boljih sportskih rezultata, vjerojatno je tajna u tipu čovjeka i sveobuhvatnom načinu života i stoga je teško proniknuti pravi recept i omjer.
Kofein u kavi, ako se pretjera sa konzumacijom može suviše uznemiriti tijelo (meni se tresu ruke:(), a time se može dodatno u toku utrke utjecati na povećano lučenje adrenalina, koji je odgovoran za dodatno trošenje šećera i glikogena. Ovo može biti djelotvorno na nekom sprintu od 100m ili kod utrka, gdje je potreban vrlo brz start, a sama utrka ne traje više od 60min (recimo duatlon/5km trčanja, 20km bicikl i 2,5 km trčanja).
Utrke preko sat vremena su potpuno druga priča. Meni trener za vrijeme utrke u Ironman 70.3 distanci (2/80/21) ne dozvoljava čak ni upotrebu onih popularnih power bar gelova sa dodatkom kofeina, a u sličan repertoar ulazi i Red Bull i legendarna Coca Colla (sve sadrži kofein). Upotreba takvih napitaka i gelova može smanjiti vaš masni metabolizam, drugim riječima smanjit ćete dobivanje energije iz masti, a što svakako nije dobro u dugotrajnoj izdržljivosti. Pravilo glasi: Kofein ako ikad, onda tek u zadnjih sat vremena utrke, a učinak koji tada za Coca Colu prijavljuju mnogi TOP Ironman-aši vjerojatno potječe od kombinacije sa šećerom u tom napitku, negoli samo od Kofeina.

I gdje je nestala naša kava? Kofein i «Kava» mogu imati skupa koliko i krumpir i jabuka, pogotovo danas kada se pod kavom danas smatraju i one instant izmišljotine (da ne kažem nebuloze, nusprodukti, poluproizvodi :)) tipa Nescafe-Cappucino i beskofeinska kava. Budući će kafići uskoro prestati smrditi na cigarete nudi se nova prilika za miris dobre kave. Možda je to prilika da se vratimo starom običaju ispijanja crne kave sa malo šećera, a u posebnim prilikama i sa par kapi pasteriziranog slatkoga vrhnja.

This entry was posted on Thursday, February 7th, 2008 at 9:03 am and is filed under ovisnost, nutricionizam, kava, patrick halford, kofein, prehrana. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed. You can leave a response, or trackback from your own site.