9:23:02, Evo kako se to radi:(.
Na plivanju sam zaostao nekih 4 minute za vodećima ali sam se našao u dobroj grupi iz koje sam ispao na oko 40tak km po bušenju zadnjeg tabulara na discu.
Defekt sam brzo riješio sa pijenom koja se stavi u tabular, no riješenje je bilo samo privremeno budući sam konstantno gubio pritisak u barima.
Voziti sa 1-2bara nije nimalo brzo, a kamoli sigurno na nizbrdicama i zavojima, no pomisao o odustajanju sam ipak odgodio za kraj bicikla.
Promijenio sam tabular na 100tom km ali ga nisam mogao dovoljno napumpati tako da sam i idući krug od 80km odvozio rezervirano i kao aerobni trening na oko 110-150 pulsa.
Tada sam već na veliko vozio u dobnim skupinama od njih 30tak koji se voze kao u kratkom triatlonu u potpunoj zavjetriji:(. Sudaca odavno nisam vise vidio no moja je misija bila:završiti ovaj Ironman.
No vjerujte mi nije ni završiti ovakvu utrku lagano, a uz sve to ako nemate motiva to može biti i bolno.
Pri pulumaraton sam otrčio oko 1:25 potom znatno usporavam i pokušavam sagledati ono što se dešavalo oko mene. Nikada nisam imao prilike to činiti. Promatrati druge natjecatelje, navijače, načine na koji se dolazi do pobjeda i poraza, emocije, ushićenja……
Ironman je velika priča. Posljednjih 200m sam prohodao sa suzom u očima. Pomislio sam kako je ovo posljednji Ironman koji sam priveo kraju. Bio sam uzbuđen ali bilo je i gorčine.
Pravi pravcati ironman, što više reći:)
Hej,
evo nakon što su prošla četiri dana od utrke, emocije i dojmovi su se slegli i odlučio sam napisati komentar na Dejanovu trku. U subotu ujutro sam krenuo s Dejanom prema Klagenfurtu i zaista nisam ni slutio što me tamo čeka. Dejana poznajem već dugo godina (ponekad mi se čini da se znamo od malih nogu) i ovo mi je prvi put da sam vidio što znači Ironman i k tome još kad ga organiziraju stranci.
Da ne duljim, EXPO i organizacija su funkcionirali besprijekorno. Vidio sam hrpetinu sjajne World class opreme, različite tipove sportaša, mlade stare, jake, mršave – zaista sve na jednom mjestu. Ukupno je bilo prijavljeno 3000 natjecatelja i svi slotovi su nestali godinu dana prije u roku od 26 minuta. Kotizacija je 500€ i to je od samih natjecatelja direktno 1,5 milijuna €. Ako dodam sponzore, posjetitelje koji potroše hrpu love taj biznis bi mogao narasti preko 3-4 milijuna eura. To je preko 20milijuna kuna. Da se čovjek smrzne.
Čim smo došli u tranziciju Dejana su tražili za intervju, ljudi su ga pozdravljali i čak su i mene kao njegovu pratnju zatražili za intervju na dan utrke. Ovako postrance, imao sam osjećaj da sam došao sa zvijezdom na utrku, malo je za reći da mi je bilo drago.
Tu večer, prije spavanja Dejan i ja smo listali “Race Guide” u kojem je opisana trka, staza, neke zanimljive brojke, intervju s prošlogodišnjim pobjednikom i negdje na jednoj stranici se našla Dejanova slika gdje je slovio kao jedan od favorita utrke. Hej, ljudi, pa od njih 3000 NAŠ Dejan je jedan od favorita. Najmanje 5000 ljudi je vidjelo taj “Race guide” i svi su toga svjesni. U biznisu od 20 milijuna kuna, utrci koju će pratiti više od 50.000 navijača (ovo sam bubnuo jer mislim da ih je i više) Dejan je jedna od zvijezda.
Pazite, on koji ima loše uvjet e za trening, malo sponzora (u odnosu na vrh Ironmana gotovo mizerno), malo podrške (saveza, države, grada) dođe na takav jedan show i bude to što zapravo i je – veliki sportaš.
Najtužnije od svega je to što ga mi u Hrvatskoj ne znamo cijeniti, triatlon savez koji ako ćemo biti iskreni radi strahovito loš posao ne financira Dejana u ovakvim trkama, novac koji mu je potreban dobija Željka Šaban koja u skoro svakoj utrci bude zadnja u plasmanu. O čemu pričamo? Tko je tu lud??? Da ona ima imalo morala, imalo srama, taj novac bi odbila i dala kolegi Patrčeviću. Možda pretjerujem ali eto, žao mi je što nema prijatelja da joj kaže da se ostavi tog sporta jer nije za nju.
Što se tiče saveza, tamo radi hrpa starih istrošenih ljigavaca koji vade lovu koja im ne pripada. Znate zašto su bili jako nesretni kada Čubrić nije ostvario normu? Zato što im je iz džepa izbio hrpetinu love koju bi dobili od olimpijskog saveza. U što savez ulaže? Gdje nestaje taj novac? Kako je moguće da Dejan dolazi na ovakve utrke sa skrpanim biciklom, najlošijom opremom u TOP 500 svih natjecatelja? Zašto mu savez ne plaća trenera?
Sjećate se prije koju godinu kada je Dejan na utrkama FIZIČKI bio napadnut od dečka Željke Šaban? Taj isti je kasnije maltretirao i Dorijana. Kako je savez reagirao? Čista retorika. Kada treba poduprijeti i zaštititi sportaše – nema ih a što je smiješno, oni žive od rezultata tih sportaša.
Bojim se da je na pomolu još jedna tužna priča s ovih prostora gdje imamo veliki potencijal i istinskog sportaša kojeg ne možemo poduprijeti sa 100-200.000kn godišnje. Dok se lova troši na reprezentacije i vlastite interese sportaši poput Dejana i Zvonka odlaze. Ja sam uvjeren da smo Čubriću osigurali dobra primanja da bi on ostao. Da nije osjetio pohlepu ovih iz saveza da bi stvari bile drugačije, mi ne bi izgubili sjajnog sportaša.
U Klagenfurtu sam osjetio sreću, uzbuđenje i ponos što sam bio s Dejanom a isto tako i sram što dolazim iz zemlje koja je apsolutno ruglo po pitanju podržavanja vrhunskog sporta.
Dejane, nemaš sreće, nisi rođen u Autsriji ili Švicarskoj ili Njemačkoj ili Amereci gdje bi s ovim talentom bio kralj, ne odustaj, skupi snage i upiši još jedan veliki rezultat u svojoj karijeri.
I još nešto, pozivam sve koji čitaju Dejanov bolg da se jave i komentarom podrže Dejana da mu ovo ne bude poslijednji Ironman. Isto tako, ukoliko ga nagovorimo, idemo se organizirati pa skupa otići na utrku i uživo ga podržati. Nemojte samo sjediti i čitati.
Na IM-u toliko stvari može ići u krivo da možda svaka treća utrka “sjedne” kako treba pa je prosjek s više od pola odlično odrađenih utrka super.
I ovo je jako korisno životno iskustvo – ne odustati kad te jedino misao “nikad više”, u koju si 100% siguran, vodi do te katarzične ciljne ravnine.
Čestitke Dejanu, posebno za motivaciju za maraton ispod 3 sata kada to više nije bilo jako bitno za ukupni rezultat.
Treba ponoviti da IM organizira WTC, koji nije u okviru IOC pa se, kao i kod drugih sportova, a vjerujem i u drugim zemljama, za državno financiranje ne uzimaju u obzir ti rezultati, čak i kad su, kao kod Dejana, realno ogroman sportski uspjeh.
Dejane, ne predaj se! Mnogo te ljudi podržava i vjeruje u tebe.
Ivane
Ovo je najdulji komentar koji sam dobio:).
pa evo i najduljeg odgovora:)
Hvala na velikoj podršci. Što se tiće Željke Šaban koju trenira isti trener kao i mene ja nebih tako bio osuđujuć.
Željka je napravila puno za promociju triatlona među ženama i s obzirom da ulaže mnogo truda treba joj čak odati poštovanje.
Meni Željka ne uzima novac niti može utjecati na to, niti joj je to namjera. Toliko o njoj.
To što sistem kao i svaki ima rupa je nešto drugo i hvala bogu da ima sportaša koji mogu to iskoristiti. Pa zar to svi ne pokusavamo???
Ako želite dobivati novce iz državne blagajne RH onda je danas isplatljivije natjecati se na nekim “ljevim utrkama” ITUa gdje starta 10-30 ljudi nego se natjecati na Ironman svjetskom prvenstvu na Hawaiima. To je trenutna istina. Ne znaći da će tako i ostati.
Ako vas zanima više o tome onda kontaktirajte nekoga iz HTSa.
No, Ironman na Havaijma je za mene i dalje najbolja utrka koju sam završio. Ponosan sam sto sam kao PRO tamo ostvario naš najbolji plasman(24) i što sam donio našu zastavu na taj otok i što sam donio taj Ironman na Dnevnik HTV i u sve one magazine:) Hvala Andreji na velikoj pomoći kod toga!!
Krešo je u pravu. Razgovarao sam sa nekim PRO triatloncima i sličan sistem je i u mnogo drugih europskih zemalja. Zemlje koje sistemom ( Olimpijski pokret) podržavaju i Ironman triatlonce je malo ( ali ima ih!).
To što sam trenutno i među najboljim HR kratkoprugašima opet je druga priča. Od triatlon Saveza Hrvatske do danas nisam primio povrat sredstava za ovogodišnje zimske pripreme iako sam naš reprezentativac u triatlonu.
Zamislite kako će mi tek onda biti teško ostvariti pravo na povrat uloženih novaca za Europsko prvenstvo u dugom triatlonu na kojem sam kao što znate odustao.
Ipak, HTS je uplatio kotizaciju za taj nastup.
Dejan, vsekakor upam, da to ni tvoj zadnji IM.
Pozdrav iz Slovenije.
konačna je dakako uvijek na tebi,
samo znaj da si sportski uzor mnogima…
digni glavu i ne odustaj.
Dejan,
znam da Željka tu nije apsolutno niti mrvicu kriva i da ej sustav loš. Zbog toga ne krivim nju.
HTS je ruglo i on je najveći krivac za loše uvjete.
Nemre puknuta guma biti kap koja preljeva casu! Poklopit ce se vec jedna utrka da ce sve stimat i onda ce ti biti jasno da nije bilo mjesta ovakvom razmišljanju. Kao sto je vec receno, glavu gore i idemo dalje
Prije svega, rezultat 9:23 nije nimalo loš. Završiti u top 100 od 3000 natjecatelja na takvoj velikoj i teškoj utrci je za svaku pohvalu. Možda nije u skladu sa tvojim mogućnostima, ali je i dalje odlično. Ja osobno ne znam u kavim ti uvjetima treniraš i baviš se triatlonom, ali sam siguran da ti uvjeti nisu na razini tvojih mogućnosti. Zbog tebe možemo u rezultatima svjetskog prvenstva u Ironmanu vidjeti Hrvatsku zastavu, i to u samom vrhu. Uzor si meni i mnogim drugim mladim triatloncima. Tvoji rezultati i uspjesi su razlog zašto se mnogi uopće bave triatlonom.
Želja mi je jednog dana postati Ironman samo zbog tebe, jer da nema tebe ja ne bi znao za Ironman, i želja mi je oboriti tvoj Hrvatski rekord, ne zato da bi bio najbolji, nego zato što mislim da bi to bila najveća čast reći “nadmašio sam Dejana Patrčevića”
Želim ti da pokažeš što možeš na prvoj sljedećoj utrci
Neke stvari u životu jednostavno se moraju dogoditi i na to ne možemo utjecati,na nama je da ih takvima prihvatimo i nastavimo dalje,zato jer biti pobjednik nije uvijek onaj koji prođe prvi kroz cilj već je pobjednik onaj koji ne odustaje i ide dalje.Što se mene tiče više te cijenim što si završio utrku na takav način nego da si bio prvi,pokazao si kakav si uistinu sportaš i borac.
hej majstore!
ne daj da te jedna puknuta guma zaustavi.
ipak si ti naš IRONMAN!
Pozdrav Dejo,.. suvišno je govorit koliko si učinija za triatlon u Hrvatskoj na jedan svoj način,.. na stranu sve simpatije, antipatije i zavisti drugih, učinija si puno pogotovo svojim IM rezultatima! Hawai, ej!!! Hello everybody?! Ti & Željka Šaban rules!!!
…neš ti?! ..a zamisli da si falija penal ka onaj Ganac? 
Ipak, imam osjećaj da još uvik tražiš svoje najbolje utrke, one kad se sve savršeno poklopi! Nadam se da ćeš ih i brzo dočekat, jer iskustva je sve više, pa makar i sa pucanjem tabulara
VOZI DEJOooo!
nastaviti ću ja dalje, samo mi nekaj tijelo šteka.
Možda mi je Roko uzeo previse sati sna zadnjih pola godine:)
hvala vam svima sto me pratite! triatlon je lijep sport kad ste i vi dio njega.
Oporavit će se tijelo, lako za to.
Triatlon je jedan od onih sportova u kojemu nema “švercanja”, tako da kada dođe do krize, rezultati su malo slabiji od očekivanja i to svi primijete.
Sretno!
Bilo bi dobro da se dogovorite i obrišete dio komentara u kojem se vrlo ružno i ničim opravdano piše o našoj najboljoj triatlonskoj dugoprugašici.
Nije lijepo loše pisati o tuđim rezultatima, jer i za IM od 10, 11 pa i više sati treba se dobro namučiti. Kako bi izgledala trka u Klagenfurtu da se natječe samo 20 najboljih?
Ja svoj komentar ne mislim mijenjati. Željka nije kriva za loš sustav (kategorizacije i vrednovanja sportaša) a to da je u PRO konkurenciji skoro uvijek zadnja je istina. Ok, najlošija je od cura, big deal, da joj je stalo do rezultata ili bi napornije trenirala ili bi promijenila nešto u treninzima a možda je to njezin maksimum, uglavnom to je njezina stvar. Zašto ljudi ne vole čuti istinu, pa to su činjenice ne izmišljam i ne napadam bez ikakvog uporišta. U HR konkurenciji je uvijek u TOP 3 i to je njoj očito dovoljno, i opet OK, super za nju, njezin život.
Ponavljam, ne krivim nju za loš sustav, krivim HTS koji uredno izvještava s Ironman utrka i hvali se Dejanovm rezultatima a nije u stanju osigurati uvjete, tehničku/stručnu pratnju na utrkama. Jedina pratnja koja i kada bude dogodi se jer netko od dužnosnika HTS želi vidjeti svijet.
Ja sam protiv cenzure ikakvog sadržaja jer imenom i prezimenom stojim iza svojih riječi koje su u potpunosti istinite. Za nekoga bolne ali istinite.
Pozdrav Dejane,
Poznajem te vrlo kratko ali dovoljno da se u tebi prepozna pravi, pošteni i prije svega radišni sportaš i čovijek!!!
Mogu ti samo reći da i u takvom sivilu ovog sporta u Hrvatskoj ni sam neznaš koliko te ljudi cijeni i divi se tvojim uspjesima i rezultatima ne samo u Hr nego i vani. Imao si par utrka sa pehovima ali to nikako nije razlog za odustajanje, mislim da je to samo razlog da nastaviš dalje i da rezultatima dokažeš svima u savezu da zaslužuješ ono što bi oni trebali napraviti za tebe jer ti si ipak mislim u top 100 Ironmana na svijetu halo….. Ti sa svim tim problemima završiš u fenomenalnom vremenu, svaka ti čast.
Malo se odmori sa familijom i sa malim Lovrom i sve če bit ok vidjet češ!!!
U životu sve prije ili kasnije dolazi na naplatu
Naaređujem ti da nastaviš biti naš najbolji triatlonac!!!!!!