Opet sam leteći.

Tek što sam se počeo navikavati na zagrebački ubrzani ritam, nešto me potjeralo da opet odem u tuđinu. No s obzirom kako daleko običavam otputovati, mogao bih reći da sam skoknuo do zaleđa naše metropole.

Velika je trka iz mene, a još veća, koju ću po prvi puta predstaviti ovih nadolazećih dana, samo što nije počela.
I dok ovo pišem, obuhvaća me morski vjetar na palubi broda Tin Ujević na kraćem krstarenju….
Moglo bi se shvatiti da sam utekao od gužve, smoga i mojeg velikog hendikepa – alergije na pelud u 5-tom mjesecu.

U Zagrebu nisam stigao vidjeti niti blizu sve drage prijatelje i takvo sam stanje ublažio upoznavanjem novih ljudi, prije svega novinarki iz Arene, u čijem će ponedjeljnom izdanju izaći reportaža o meni.
Rodbino na kioske u ponedjeljak!

A ima jedna osoba bez koje ova putovanja u mojem triatlonu ne bi bila tako javna i općepoznata i koja je inspiracija ovog večernjeg javljanja.
Ona briljantnom preciznošću odrađuje svoj dio posla, čiji će se rezultati najviše osjetiti u zadnoj trećini ove godine.
Dugo mi je trebalo da pronađem takvu osobu, na koju se mogu pouzdat i uvijek sam zamišljao da je zbog opsežnosti posla koji se obavlja, za to potrebno minimalno 2-3 osobe….Ali kad imate “curu iz centra” kvantiteta ustupa mjesto kvaliteti.

Uspjeh svakog sportaša rezultat je uspješnosti svih ljudi koji rade oko njega.
Da završim u jeziku inžinjera….Ako je sportaš onaj žilavi i tvrdi čelik u oplati, onda je onaj beton koji ga nosi, daje mu oblik i nosivost – TIM ljudi koji ga prate.