Triatlon sam odabrao jer je multidisciplinaran sport i njime se možete profesionalno početi baviti mnogo kasnije nego je to slučaj u nekim bazičnim sportovima.

Kad sam ja ulazio u triatlon krajem 90tih prošlog stoljeća triatlon je bio gotovo na početku. Kada sada pogledam gotovo 14 godišnji razvoj toga sporta u našoj zemlji uočim četiri pravilnosti.

Prva je ta da se tim sportom bave zaposleni ljudi i da je vrlo popularan oblik Ironman i dugi triatlon.

Druga je ta da nikako ne uspjevamo stvoriti profesionalne klubove u kojima bi iskovali vrhunske natjecatelje koji bi bili plačeni za svoj rad.

Treća je ta da nismo uspijeli stvoriti niti jednu kultnu utrku koja bi kroz svo ovo vrijeme zadržala kvalitetu i rasla.

Četvrta je vezana za period godine u kojem se održava triatlon. Iako smo mediteranska zemlja prva utrka počinje sa Svibnjem a završava sa Rujnom. Prekratko!

Najveća novina sa kraja 2011 je ta da smo Savez iz Pule preselili u Zagreb. 

Nisam zastupnik teorije centralizma i bilo mi je drago da nam je Savez iznimno pozicioniran izvan metropole. Bio je to kljuć za regionalni razvoj triatlona.

Nažalost Hrvatski triatlon Savez je loše poslovao proteklih godina. Pod poslovanjem ne mislim samo na financije.

Čini mi se kao da je bivšem tajniku i nekima iz rukovodstva bilo važnije putovati po svijetu i trošiti namjenske novce nego se suočiti sa stvarnim problemima nas natjecatelja. 

Kako je Savez poslovao u 2011 govori činjenica da u dugi triatlon nisu uložili niti jednu kunu iz nekoliko tiscuća kuna tečkog proračuna iako u tom segmentu triatlona imaju nekoliko sportaša I kategorije. Tako sam ja na Svjetskom prvenstvu, unatoč kvaliteti koju mi nitko u tom trenutku nije osporavao, sam plačao startninu, put i smještaj.

Nije bilo novaca, a kada ih je i bilo oni se zbog neolimpijske discipline nisu smjele prenamijeniti. Zašto? Nemam pojima. Izgleda nije bilo interesa i dobre volje.

Sa druge strane Savez je ulagao dio novaca, pa bio on i jako mali, u netriatlonske discipline.

Sada osim nove adrese Saveza imamo i novog Tajnika. Pa tako to obično i biva. Promjene za promjenu.

Od novoga Tajnika sada svi puno očekuju. Treba riješti isforsirani i izvana stvoreni antagonizam između dugog i kratkog triatlona, postaviti uvijete za donošenje i provedbu kriterija za ulaz u reprezentaciju za dugi i kratki triatlon i duatlon kako bi se kvalitetnim natjkecateljima omogućilo koliko-toliko financiranje iz proračunskih sredstava.

Naravno da se nitko ne zanosi promjenama.

Ništa mi ne znaće brojna priznanja koja sam primio od HTSa, niti sve te medalje i pehari dokle god Savez neće više uvažiti nas desetak natjecatelja koliko se aktivno bavimo ovim sportom na vrhunskom nivou.

Kao jedan od najboljih i najduže trajućih triatlonaca u zemlji osjećam dužnost da vas informiram o nekim stvarima vezano za razvoj triatlona u Hrvata.

Naravno da u Savezu postoje i drugačija mišljenja pa čak i ljudi koji me ne vole. Kada ste uspješni uvijek ćete imati ljude koji vas ne vole. To opet ne znaći da ih morate skupljati poput privjesaka:).

Ja hvala bogu imam daleko više onih koji me podržavaju i vole od onih drugih.  Bit uspješnosti unatjecateljskom triatlonu danas leži u tankoj liniji između egoizma i altruizma.

Ako previše činite i radite za druge, nećete imati dovoljno vremena za vaš trening, a ako previše samo radite za sebe skupit ćete puno ljudi protiv sebe. Morate moći tu balansirati i to godinama, ne mjesecima.

Uspjeh u obnašanju dužnosti poput Tajnika, Upravnog odbora ili Izbornika reprezentacije ipak mora više ležati na realnosti i altruizmu u smislu voljenja nas natjecatelja, nikako sebičnih interesa.

Nakon ovog kratkog izlaganja vratio bi se na početak. Devedesetih prošlog stoljeća biah već u triatlonu. Pa koliko onda još mislim trajati?  Ne znam ali znam da će još mnogo ljudi doći i otići iz ovog sporta. Nadam se da će svatko od vas takvih donjeti samo najbolje  i odnijeti ono loše.