Gladna Afrika
February 21st, 2007 by Dejan Patrcevic
Jest na žalost siromašna i sa puno gladnih ljudi i uvijek je dobro, makar sjetiti se tuđe patnje i problema, koji su dio svih nas na ovoj Planeti.
Južna Afrika predstavlja izuzetak na Crnom kontinentu, a Cape Town je opet izuzetak unutar Republike, koja je donedavno imala rasistički zakon poznat kao Apartheid. U Cape Town-u postoji opet jedan mali dio grada pod imenom Seapoint, koji predstavlja opet bogati izuzetak od ostatka grada, u koji do nedavno «obojeni» i crnci nisu mogli pristupiti bez posebnih propusnica. Ja se nalazim upravo u ovom zadnjem dijelu Afrike, koji vam više toga može reći kako se živi u americkim gradovima ili Azurnoj obali u Europi, nego što će vam ispričati priču sa početka.
Spominjem ove osobitosti mjesta u kojem boravim samo zato da shvatite ograničenost (lokalnost) mojih spoznaja, koje sam vam ili ću vam tek donijeti opisom mojeg svakodnevnog života u Africi.
I prvo što mi je jutros palo na pamet je hrana. Došao sam, sa ranojutarnjeg plivanja i sa velikim apetitom sam pojeo, moj sada već uobičajeni doručak (otkako sam radikalnije promijenio jelovnik - vidi ovdije). Organska zobena kaša, kuhana kratko u vodi, u koju kad se ohladi dodam svježi avokado, par prekrasnih datula (afrički dodatak) i žlicu exstra djev. maslinovog ulja te par kapi ulja boražine (Omega 3 izvor). Prije bazena u ovo vrijeme popijem oko 15 g visokokvalitetnog proteina Super Whey Fuel-a od Twinlaba (šejkajte sa vodom). Nakon bazena, na putu za doma pojedem neko voće, koje je sada zbog visokog ljeta u ovim krajevima bila malina (mljac).
Nedavno sam svojim najbližima izjavio da se ovdje hranim bolje nego kod kuće, što je izazvalo pomalo zbunjenost, ali sam zapravo mislio da je ljetna prehrana puno kvalitetnija nego trenutna zimsko europska. Dakako da su hrvatski paradajzi i borovnica najbolji na svijetu, a o ostalim stvarima ne moramo ni raspravljat (patriotizam).
Ipak, dostupnost hrane na Seepoint-u je neusporedivo dobar - obilje dobrih supermarketa sa mnogo organske hrane (vjerujem u taj certifikat iako….).
Ne postoje tržnice poput Trešnjevačke u Zagrebu (mog ljubimca!), nekako je ovdje sve servirano, zapakirano, izvagano i certificirano i na kraju - jeftinije. Ova zadnja karakteristika je jedina dobra u nizu i zaista se pitam zašto našu hranu, koju proizvodimo prodajemo kao tako skupu hranu (ovdje sam izbacio neku vrstu hrane koju smatram antihranom) u Hrvatskoj.
Ovdje za 150-tak kuna napunim punu košaru organskih šljiva, banana, malina, svježih smokava, mini ekstra ukusne rajčice, svježe salate, datula, laneno ulje, raznih orašastih plodova poput indijskih, makadamije….i još pokoji komad tune (da razočaram vegetarijance).
Opsesija biološkim potrebama!
A sada se vratimo na početak.
