U organizaciji atletskog kluba Istra i Hrvatskog Atletskog Saveza u nedjelju se u gradu Sv. Petar u Šumi održalo ekipno prvenstvo Hrvatske u krosu.

Uvijek mi je zanimljivo kad probam natjecati nešto novo. Trčao sam distancu od 12km. 12krugova po 1km po suhom razvedenom, ali ne suviše zahtjevnom, travnatom terenu. Isprobao sam i novi mizuno model Wave Ronin 2.

Unatoč umoru od zahtjevih bazičnih priprema koje provodim nedaleko ovog događanja (Pula) ipak su noge bile dobre te sam sa neočekivanom lakoćom došao do trećeg mjesta sa oko 5sek zaostatkom za vodećim dvojecem, Slavkom Petrovićem i Zoranom Žilićem iz atletskog kluba Zagreb-Ulix.

Klub Hermes Hrvatska nije registriran za atletska natjecanja te sam nastupio za osiječki maraton klub Sokol koji je došao do dobrog 4 mjesta u ukupnom poretku.

rezultati

nakon dvije godine pisanja na blog portalu večernjeg.hr razmišljam da zatvorim svoj blog pod nazivom ironman kojime sam među Hrvatima promovirao aktivni način života i sportsku rekreaciju.

Nakon početne dobre suradnje sa blog portalom večernjeg lista i dobrim odazivom čitatelja ( bio je i među najčitanijim blogovima ) bio sam inspiriran da pišem o raznim temama koje su dobivale vrlo pozitivne komentare.

S vremenom radi obaveza u vrhunskom sportu sam prorijedio pisanje, a time je i čitanost bloga pala.

Blog portal vecernjeg.hr koji je nedavno dobio novi dizajn i još više prostora za promociju svojih blogera ima jedan nedostatak, a taj je da se njegov sadržaj ne honorira. Poznajem neke uspješne ljude koje je ovo odmah u startu odvuklo od sudjelovanja.

Kao bloger i vrhunski sportaš sam dobio dodatnu promociju preko portala vecernji.hr, što je u nekom trenutku bilo vrlo vidljivo, no danas kao eksponirani hrvatski triatlonac smatram da moje pisanje zaslužuje mjesečni honorar.

Rad na webu je dinamičan posao. Stalno se trebaju ažurirati podaci. Jednom zapostavljene stranice brzo padaju na marginu. Kvaliteta portala time direktno ovisi o motiviranosti njenih blogera.

Bez obzira hoću li ili ne zadržati blog ironman uvijek ostaje ovaj matični patrcevic.com koji zasada pokriva sve moje potrebe za pisanjem u javnosti.

Kao biciklist u prometu provedem i do 600km tjedno. Nikada me nije pri tome zaustavila prometna policija za neki prekršaj koji sam napravio. Prekršaja je bilo na 100tine:). Unatoč tome nikad nisam razmišljao da bi se švercao vozeći bez kacige.

Nedavno me zaustavila prometna policija i kaznila za vožnju bez sigurnosnog pojasa u Puli. To se dešavalo u vrijeme kada sudionici na biciklu u prometu ne nose zaštitnu kacigu. Policiju to nije niti malo interesiralo. Rekli su mi da to nije kažnjivo, a po meni je to prekršaj istog ranga.

Poslije sam malo proučio zakon koji mi nije u potpunosti jasan koga čuva. Tako sam saznao za biciklisti nisu obavezni nositi kacigu ali ako ti isti sjednu u auto onda moraju vezati pojas. Tak ako ste maloljetni onda će vas kazniti sa 300kn zbog nenošenja kacige na biciklu. ??. Pitam se koji klinac od 15g ima 300kn da plati kaznu. Kad klinac dovoljno naraste izleda se smatra da će bicikl odmah zamijeniti “povoljnijim prijevoznim sredstvom”-mopedom, pa potom motorom i autom. U tom trenutku kaciga mu je opet obavezna.

Eto koliko cijenimo bicikl kao prijevozno sredstvo. To pokazuju i zakoni RH.

Ovaj zakon može ukazivati kako bicikliste u prometu smatraju onoga koji nema za moped ili motor.

Zanemarimo tekuće zakone. Padovi sa bicikla se ne dešavaju drugima. Iako nisam puno padao i kaciga nijednom pritome nije odigrala ključnu ulogu ona me prati svih ovih godina, čak i kad idem na laganu vožnju.

Nosite kacige a stavljajte je i svojoj djeci ako vozi sa vama. Svako on nas poznaje bar jednoga koji je nastradao na biciklu jer nije imao kacigu. Ja ih poznajem čak troje.

Kada su se mediji malo stišali vrijeme je da osobno pohvalim sportski uspjeh našeg biatlonca Jakova Faka.

Jakov Fak svaka ti čast!

U teškom sportu kao što je biatlon vrlo je teško biti u igri za medalju, a osvojiti jednu je nešto ekstra.

Neki mediji su to pripisali sreći:(. Rezulutat je ostvaren na korektan način a jedno sreću vidim u tome što je Jakov jednim udarcem uspio sebi ostvariti jedan od ciljeva, a istodobno pridobiti institucije HOO da rade više u njegovom interesu.

Nije to lako u vrijeme recesije kada ljudi ostaju bez posla imati životnu priliku da bolje nego ikad nastave sa onim što vole raditi!

Iako nisam osobno popričao sa Jakovom o špekulacijama da odlazi u Sloveniju, moj je stav da ga u tome podržavam. Svaka čast njegovom treneru Urošu Velepcu-bivšem Ironmanu i Slovenskoj biatlon reprezantaciji na svemu što su učinili da Jakov ostvari svoj cilj.

Nastup Jakova za Sloveniju više je nego logičan a ako želi ostati natjecati i dalje za Hrvatsku jednako ga tako podržavam. On će odlučiti.

I na kraju, zar je istina da njegovo prezime nisu izgovarali u nekim Kanadskim medijima??:) Iz pristojnosti čujem. buuuuu.

Evo nekih utrka koje sam stavio pod prioritet u 2010 godini.

Ugovorom sam kao profesionalac zasada vezan za nastup na samo njih dvije, ostale su manje fiksne. Kalendar je zasada postavljen do sredine 8 mjeseca.

2.5.2010 St. Croix Ironman 70.3 1,8-90-21

30.5.2010 St. Polten Ironman 70.3 1,8-90-21

19.6.2010 Zagreb Open olimpijski triatlon 1,5-40-10

26.6.2010 Europsko prvenstvo ITU u Dugom triatlonu 4-130-30

18.7.2010 Roth Challenge 3,8-180-42

31.7.2010 ITU Svjetsko prvenstvo u dugom triatlonu 4-130-30

15.8.2010 Kopenhagen Challenge 3,8-180-42

No hoću li to moći ne ovisi samo o meni….

Rijetko javno iznosim svoje “probleme” i dvoumljenja. Uvijek nastojim biti pozitivan, odlučan i motivirajući. Mislim da je to važno u svemu što radite u javnosti.

Ovaj post je ipak drugačiji jer ću vam njime dati do znanja kako je to kad vrhunski sportaš nema dovoljnu potporu svoje države za koju se natječe.

Iako se natječam u seriji Ironman svake godine ostavim mogućnost i da za Hrvatsku nastupim na ITU svjetskom i Europskom prvenstvu u dugom triatlonu. Europsko je 26.06 u Španjolskoj a svjetsko je 1.08 u Njemačkoj.

Nažalost sa iznimkom mislim 2003, do sada mi u karijeri nije uspijelo da dobijem dovoljno podrške države, matičnog saveza, grada u kojem živim i kluba za koji se natječem.

Nikad nije bilo dovoljno novaca da odem na ta važna natjecanja u dugom triatlonu. Moji kolege sa kojima se natječem po Ironmanima imaju tu sreću da se natjeću i u ITU distanci koja iznosi 4km plivanja, 120km bicikla i 30km trčanja. Ta distanca je kao stvorena za mene i imam realne mogućnosti osvojiti čak i medalju. Nažalost je ne želim ulagati svoje novce budući je cijeli ITU triatlon zamišljen unutar sistema koji plačaju porezni obveznici, a ne sportaši ( pogotovo iz malih individualnih sportova) koji su ionako financijski propterećeni.

Ovih dana čekam da mi gore navedene strukture jave dali ove godine mogu podržati moju veliku želju da odem na Europsko i Svjetsko prvenstvo:).

Moji sportski rezultati govore sami po sebi no vjerujete mi oni vam neki puta ni malo ne garantiraju da ćete imati podršku okoline. Vrhuski sport je borba i izvan sportskih terena i natjecanja- stalno dokazivanje i nadmetanje u Hrvatskom sportskom sistemu koji nije nimalo zavidan.

I kao što je najavljeno mećava je danas pomela Hrvatsku. Jučer sam napravio trening na atletskoj u Puli. Na stadionu je novi tartan i bila je milina trčati po njemu.

Danas je po planu bio dugi bicikl. U jutro sam otplivao 4km fartleka i potom krenuo u 9:30 na bicikl. Već na početku je padala kiša i puhala umjerena bura.

Ipak temperatura oko 5C omogućila mi je da odradim svih 5,5h bicikla bez podhlađivanja.

Trening pogledaj na garmin connect stranici Trening je snimljen sa 5km trčanja nakon bicikla. Prosječna brzina na vjetru i kisi iznosi oko 28km/h. Skromno ali dostatno:)

Mokar na početku i mokar na kraju-nije važno dokle god ne gubite temperaturu tijela.

Važno je dobro biti obućen sa hi-tech materijalima i imati blatobrane na biciklu-prednji i zadnji. Moju opremu za zimske uvjete na cesti sam nabavio u Keindl sportu:).

Važno je biti uporan i ne odustati od planiranog treninga. U cijeloj karijeri na prste jedne ruke mogu nabrojati dane kada zbog vremenskih uvjeta nisam obavio planirani trening. Realni planovi i hrabrost da ih se sprovede vrlo su važni za razvoj svakog sportaša. Bez gorčine ne možete spoznati slatkoću:)

plivaj trči vozi…..gazi snijeg:)

Neki Hrvati su mi rekli kako ne pamte ovakvu zimu u Hrvatskoj.

U Puli je 18.12 palo 30 snijega a bilo ga je čak i na Brijunima oko 15cm što se desi jednom u 100 godina kažu. Ovaj tjedan prognoza za Zagreb kaže snijeg snijeg i snijeg, a uz obilje niskih temperatura biti će nepovoljni uvjeti za sve nas koji volimo i treniramo ljetne sportove.

A što da vam kažem. Ako znate tehniku skijaškoga trčanja ovo je period godine za to.

Ako ste poput mene trčati ćete i kad padaju sjekire a bicikl zamijenite valjcima.

Ja sam prije 4 dana otputovao u proljeće. Nalazim se u Puli u Istri gdje vrijeme zasad omogućava svakodnevni trening bicikla.

Kad pogledam fotografije mojeg triatlon tima iz Južne Afrike zavidim im na toj toplini. Pogledajte kakvu lijepu boju imaju i te sunčane pijege, dobra cuga i klopa…

Dok ja i Aleksandar vozimo u navlakama, rukavicama i windstoper jakni, Gavin, Dan, Conrad i Fraser štite svoje oči i podlaktice od sunca:)

Proljeće je ipak u Europi pred vratima. Svi vi koji ste ostali na starom kontinentu imajte lijep i utopljen trening.

u 2010. ću koristiti obuću marke mizuno. Evo nekih modela iz široke ponude za trkače, koje koristim.

Japanci već dugo rade jedne od najbržih tenisica u klasi.

U zimskom periodu kada trčim i do 100 km tjedno koristim tri modela iz serije za neutralno stopalo.

Mizuno Wave Ultima je stabilniji model i omogućava mi da duga trčanja do 30km odradim sa manje umora.

Mizuno Wave Reider 12 je nešto lakši i brži model koji koristim za fartleke i anaerobne treninge.

Za trening brzine i ovogodišnja natjecanja ću koristiti Mizuno Wave Ronin 2, koji je jedan od lakših modela.

Svi koji ste zainteresirani da nabavite Mizuno model za natjecanje slobodno me kontaktirajte na patrcevic@gmail.com, budući model Ronin zasad nije na prodaji u Hrvatskoj.

Ostali modeli se mogu nabaviti na mnogo prodajnih mjesta u Hrvatskoj

Nakon dvije godine nastupa na Ironman seriji odlučio sam ove godine natjecati i na novijoj ali ništa manje vrijednoj seriji u dugom triatlonu pod nazivom Challenge family

Serija se sastojiod 8 utrka, većim dijelom zasad stacioniranih u Europi.

Najpoznatija utrka u seriji je legendarna utrka u Ironman distanci u njemačkom gradu Rothu. Roth je nekad bio u Ironman seriji i na njemu su Hrvati prvi put završili uspješno jedan Ironman ( 90tih godina prošloga stoljeća).

Ja sam zasada odabrao samo jednu utrku i to onu Ironman distance u Danskom gradu Kopenhagenu koja starta za Veliku Gospu u 8mom mjesecu. Moje je ime već najavljeno od organizatora. Dakle distanca je 3,8km plivanja, 180km bicikla i 42 km trčanja.

Organizatoru je ovo prva godina organiziranja ovako velike utrke, a konkurencija je već prijavljena u velikome broju. To me posebno veseli. Jaka i brza utrka na super ravnoj stazi u jednom od kulturnih centara Europe.

Challenge family je krenuo velikim koracima u budućnost. Po mome mišljenju za nekoliko godina biti će ozbiljna konkurencija Ironman seriji.

Nije tajna da profesionalci poput mene počinju sve više preferirati natjecanje na Challenge utrkama.

Dva su osnovna razloga zašto je to tako. Atraktivan nagradni fond i bolji odnos organizatora prema onima koji žive i rade od triatlona što se manifestira po tome da su najbolji plačeni za dolazak i nastup na utrkama.

Nekad je tako bilo i u Ironmanu ali vremena se mijenjaju, zasada u korist Challenge serije.

No pričekajmo sa zaključcima i pogledajmo što donosi budućnost.

Moj nastup u Kopenhagenu biti će prvi hrvatski PRO start u Challenge seriji. Neću vas razočarati:)