Protekli je vikend na otoku Hvaru u Starom Gradu održano ljubilarno 35to prvenstvo RH u daljinskom plivanju. Prvenstvo je otvorenog tipa tako da su ugostili elitne natjecatelje sa gotovo svih kontinenata.

Faros Maraton je elitna utrka na koju se dolazi izričito na poziv organizatora te ne čudi da je na startu bilo samo 17 muškaraca i 17 žena, večinom vrhunskih sportaša.

Ovo je prva utrka za čije sam vrijeme boravio na Hvaru te sam mogao pogledati utrku i upoznati se sa nekim TOP natjecateljima poput pobjednice (svjetska i europska pravkinja na 25 i 10 km) nizozemke LINSY HEISTER i pobjednika iz Kalifornije MARK WARKENTIN..

Voluntirao sam prije utrke. Pomagao sam organizatoru u dočeku stranih natjecatelja te davao osnovne informacije vezane za utrku i smještaj.

Linsy ima tek malo više od 20godina. Ima široka ramena i relatino mršave ali lijepe duge noge. Kad se sve zbroji ima 180cm i 75kg. Voli piti Coca Colu bez šećera i jesti zdravu organsku hranu. Linsy je bila oduševljena starim kamenim kućama u urbanom tkivu Staroga Grada kakvih nema u Nizozemskoj te se više puta dnevno morala tuširati budući nije navikla na vruću i pomalo sparnu mediteransku klimu. Sve u svemu vrlo simpatična plivačica kojoj je primarna disciplina 10km i koja je na ovu utrku povela svoju majku koja je bila zadužena za pomoć prilikom hranjenja na utrci. Nakon utrke plivačica je iznajmila auto te cijeli dan provela sama razgledavajući otok. Kaže ne voli slavu i novinare, a nerado daje intervjue i podiže pehare:). Zaista s obzirom na veličinu-skromno!.

Potpuno drugačiji dojam ostavio je na mene Mark sa kojim sam proveo puno vremena prije utrke i sa kojim sam napravio nekoliko plivačkih treninga u moru. Marc dolazi iz Klaifornije a na ovo putovanje je poveo svoju familiju. Mark je pobijedio unatoč tome što je, zbog rođenja sina,jednu godinu bio izvan vrhunskog treninga. Glavni favorit utrke i rekorder staze njemac ALEKSANDER STUDZINSKI je vodio utrku do cca 6km ali je zbog ozljede morao znatno usporiti. Amerikanac koji je tek premašio 30tu godinu je zavolio Hvar a posebno mu se sviđa što je otok toliko zelen a more plavo i toplo. Poslije sam pročitao da voli saditi drveće i da je već zasadio više desetaka stabala u svojem gradu a posebno voli avokado i citruse.

Saznao sam da sljedeću utrku Mark ima u vodama oko New Yorka. Potpuno oprečno uvjetima iz Staroga Grada tamo ga čeka mutno hladnjikavo more i oceanske struje no Marc je navikao da pliva u svemu i to ga čini jednim od ponajboljih dugoprugaša u svijetu.

Na utrci su briljirali i naši natjecatelji. Tako je KARLA ŠITIĆ osvojila apsolutno 2go mjesto odmah iza Nizozemke ( IMPRESIVNO!!!), a naši plivaći JOSIP i TOMISLAV SOLDO osvojili su drugo i treće mjesto u kategoriji.

Razlog zašto su žene bile tako visiko plasirane treba tražiti u tome što je start za žene i muške istovremen. Utrka također nije bila brza a muška konkurencija nije bila cjelovita kao u žena. Žene su mogle koristiti drafting za muškarcima. Na kraju, čak je i u Ironmanu u TOP 10 redovito jedna žena.

Unatoč svemu u Karli je jaka sila. Nazire se nova zvijezda u dugom plivanju.

Osim natjecatelja najvažniji je bio organizator natjecanja koji je u uvjetima iznimno vrućeg vremena postavio cijelu infrastrukturu i proveo sve segmente organizacije.

Otvorenju su prisustvovali političari, visoki izaslanici i neka vojna lica koje je najbolje ne spominjati u kontekstu sporta i sportske kulture.

Dovoljno je spomenuti, kao i mnogo puta prije, da otok Hvar nema niti jedan funkcionalan bazen za trening plivanja.

Kao vrhunski sportaš i triatlonac nažalost već godinama moram izbjegavati ovu potencialno elitnu destinaciju za svoj bazični period priprema.

Kako imam problema sa desnom nogom posljednjih mjesec dana učestalo plivam sa plovkom. Umjesto klasičnog plovka stavio sam običnu plastičnu bocu od 6L volumena. Spljoštim je da pristane između nogu, a noge još i povežem gumom da se nebi pomicale kod plivanja.

Ovakvim plivanjem se mogu ojačati mišići gornjeg dijela tijela koji u potrebni za kraul plivanje, a u konačnosti se uči i boljoj efikasnosti zavislaja.

Triatloncima je u pravilu lakše plivati sa plovkom jer nam podiže plovnost koja nam svima nedostaje. No ovo za večinu nas vrijedi samo ako uz plovak radite i nogama.

Nešto energije dakako trošimo na održavanje tijela na površini vode pa se uz plovak štedimo, a podigne nam i noge tako da zauzmemo bolju( višu) poziciju tijela već i pri malim brzinama plivanja. Sličan efekt je kad obučemo neopren koji je najdeblji upravo oko bokova i trbuha da poveća plovnost.

Plovnost je i urođena. Što smo masniji to smo plovniji. Žene su iz toga razloga plovnije od nas muškaraca.

Neopreni i plivački kostimi dakle povećavaju plovnost. Oni su poželjni u triatlonu no skoro da su potpuno zabranjeni u svijetu plivanja. U plivanju su čak zabranjeni i dvostuki kostimi i duple kape i slični detalji koji bi bili beznačajni u svijetu triatlona.

No dali je plovnost toliko bitna koliko se to često naglašava? U triatlonu zasigurno nije.

Kod triatlonaca se možda još više nego u plivača poznaje gubitak topline tijela pri plivanju jer smo mršaviji. Sigurno niste znali da se kod plivanja skoro 95% proizvedene energije pretvara u toplinu. Dakle mogo topline otpuštamo u vodu i to pogotovo kad je voda prohladana ( za mene ispod 25C).

Debljina ugojenosti ispod koze sprečava prodor topline na površinu kože i izgleda da je presudnija za konačnu brzinu plivanja nego plovnost koju to malo sala izaziva.

Ako razmišljate da povečate plovnost radije razmišljajte da popravite ili mijenjate tehniku plivanja. Naime ako niste vrhunski plivač onda skoro sigurno najviše brzine gubite zbog loše tehnike i položaja tijela u vodi. Tu imamo najviše rezervi! Razmislite o treneru koji će vas ubrzati u vodi.

Mijenjanje plovnosti tijela je dugotrajan proces vježbi, a efekti ne vjerujem da imaju velikog učinka na brzinu plivanja. Razmišljam da je vjerovatnije lakše popraviti aerobnu i anaerobnu izdržljivost nego mijenjati oblik i sastav tijela.

protekli vikend sam nastupio na Olimpijskom triatlonu u Splitu koji je bio i Državno prvenstvo RH.

Nastupio sam bez ikakvih opterecenja, a za utrku sam se prijavio, nećete vjerovati, 25minuta prije starta. Za mnoge sam bio iznenađenje, za većinu ipak ugodno:).

Na moju sreću konkurencija je ove godine u odnosu na prijašnje bila iznimno slaba, a neki jači pojedinci su odustali na trkaćem dijelu dionice te sam sa relativnom lakoćom unatoč ozljedi desnog koljena i hrpe dana bez adekvatnog treninga, došao do drugog mjesta i dobre novčane nagrade za Hrvatska mjerila.

Što da kažem, izgleda da me noge mogu koliko toliko nositi 10km no 42 iz Kopenhagena dijeluje nedostižno, pogotovo kad pomislim na bol koji sam imao prvih 200m trčanja prije nego sam odustao.

Kad sad vizualiziram taj Ironman od prije točno 7 dana pomislim kako sam trebao ustrajat barem par kilometara i pokušat vidjet dali će bol nestati. Ali bolilo je…….uh…

U Splitu je pobjedio Lukina Matija, a među curama Mateja Šimić iz Slovenije.

Lukina se pomalo rasplivao na kraju plivanja ali mi je potom ipak uspio dobro uteći na bicu nakon što sam imao relativno loše noge na biciklu. Na trčanju sam samo malo nadoknadio zaostatak od 2 minute.

Matija je ponovio uspjeh od prošle godine kada je u Stubici uzeo titulu prvaka u sprint triatlonu. Ovaj puta to je učinio puno uvjerljivije i to u kraljevskoj disciplini-Olimpijskom triatlonu.

Naš dobar natjecatelj Matej Šporar je zbog ozljede morao odustati.

Andrej Vištica koji je u dobroj formi je pao sa bicikla u kružnome toku ali je unatoč svemu uspio doći do 4tog mjesta.

Najbolji domaćin je bio Marin Koceić koji se probio do čak 5 mjesta.

Za istaknuti je kako je naša najbolja triatlonka u kratkom triatlonu Darija Pletikapa držala Mateju ( ili ova nju) do trkačeg dijela natjecanja.

Mateja je čak i sa svojim prosječnim trčanjem potom bila daleko nadmoćna za sve naše cure u triatlonu.:(

Curama su isplačene jednako velike nagrade bez obzira na zaostatak od pobjedinice što možda nije nepošteno ali je bar privilegirajuće u odnosu na mušku konkurenciju gdje je mali broj sekundi odlučivao o podjeli novaca.

Nakon još jednog Marjanskog Đira u Splitu, 11tog po redu ( a sječam se svog nastupa i pobjede na 2gom) otišao sam na otok Hvar odakle ću uskoro na sljedeće utrke u dugom triatlonu.

Rezultati

U Kopenhagenu smo imali idealne vremenske uvjete.

Nakon subotnje velike kise, najjace u posljednjih 35g u Kopenhagenu, nedjelja je osvanula malo tmurna ali sa samo laganom kisom koja je prestala za vrijeme prvog sata bicikla.

Na plivanju sam isplivao blizu vodecih a prvih 20km bicikla sam isao jako te sam sustigao vodecu skupinu i izbio na trecu poziciju. Osjecao sam se jako i bio sam sigurno vozio u toj skupini.

Nakon 60km bicikla sam dobio kaznu od 4minute. Ja i jos cetvero natjecatelja smo kaznjeni iako smo bili najjaci vozaci u skupini. Nema tu puno rasprava na temu. Drafting je uvijek problematicna stvar u dugom triatlonu. Ovaj put suci iz danske previse su sentimentalno bili sudili te su usporili strane natjecatelje. Mnogi su vidjeli ovu nepravilnost.

Grupa se potom razbija i zavrsavam voznju u vremenu 4h 39min sto je s obzirom na mokru cestu u pocetku i ovih 4min cekanja moje odlicno vrijeme za 180km bicikla. Ujedno je to i moje najbolje vrijeme u Ironman dionici bicikla.

U drugu tranziciju ulazim odmah iza 6mjesta no odustajem zbog problema sa koljenom vec na 1km.

Steta, moja najjaca disciplina mogla me dovesti do podijuma i moga najboljeg vremena u Ironmanu. Rekord iz 2008 od 8:28 ostaje.

Nikako da ove godine odradim jednu utrku na mojem nivou.

TOP 3 MUSKI

TIM BERKEL AUS 8:07:39
KEEGAN WILLIAMS NZL +5:14
JENS GRØBNEK DEN +9:55

ostali rezultati

*klikni na poredak nakon 180km bicikla pa potom na moje ime da dobijes moje rezultate.

Pozdrav iz prekrasnog Kopenhagena.

Utrka se nalazi u seriji Challenge i natjecanje je u Ironman distanci (3,8-180-42)

Imam startni broj 13.

prati me preko weba

Na istome linku pogledajte i konkurenciju u PRO kategoriji predvodjenu mojim prijateljem Aleksandrom koji starta sa startnim brojem 1.

Pogledajte i dobar video na temu “who is number ONE?” koji na dobar nacin preusmjerava vase misli na nesto potpuno drugo o cemu toga trenutka niste ni pomisljali.

Jos jedan izazov je ispred mene. Dok ovo pisem vani pada jaka kisa koja nas je sve iznenadila. Sutra je prognoza daleko bolja no sa ovim sjeverom nikad neznas:).

Zanimljivo je da sutra starta blizu 2000 natjecatelja i ovo je prvi “ironman” u Danskoj sa cak 50% ljudi koji ce prvi puta pokusati zavrsiti ovu najtezu triatlonsku disciplinu.

I moje koljeno je bolje, no o tome ce presuditi sutrasnji maraton. Bilo bi steta da sam otkazao svoj nastup i ne biti prisutan ovom povjesnom dogadaju za Dansku i grad Kopenhagen.

Iako nisam´uspio sanirati u potpunosti ozljedu koljená nisam mogao otkazati ovako veliku utrku.

Ovo sam snimio lani ali sam tek sad objavio na svojem blogu.

Kako radim sa nekim ljudima na jačanju tijela ovo će nam biti od koristi.

Ipak onaj zadnji položaj sa dvije noge ne preporučam početnicima…..!

Ovih dana me nešto muči koljeno. Problema sa zglobovima sam unatoč visokom nivou treninga imao tek nekoliko puta i to ništa ozbiljnije.

Kad pomislim koliko sam kilometara otrčao i kojim intenzitetima sam znao udarati u tvrde podloge gotovo da mogu tvrditi da trčanje ne oštećuje zglobove.

No često se u medijima tvrdi drugačije.

Ne nasjedajte na postove koji pišu ljudi koji se ne mogu “nositi” sa svojom težinom.

Znao sam čuti od drugih i sa strane kao oni drugi tvrde da će sportaše ( tu se misli na trkače) prije ili kasnije stići problemi vezanih za zdravlje toga tipa, pogotovo ako ste maratonac.

Boje se trčanja jer kao pri toj aktivnosti vaši zglobovi na nogama prenose vašu dvostruku težinu. Pitam se kako se uopće još usuđujemo skočiti sa metar visine ako je to toliko opasno:)

Pogledajte oko sebe u ulici. Tko ima više problema sa kretanjem. Vi kao dugoprugaš ili ljudi koji život provode bez trčanja ili sprintaju za tramvajima?

Opće je poznato da mudri trening i doziranje od trčanja mogu napraviti terapiju za zdravlje i ljudsko tijelo općenito.

Čak i maraton kao životna filozofija može služiti do solidne starosti . Ta najstariji Ironmani imaju preko 80 godina. Kad su pitali suprugu toga dede što misli o suprugovom treniranju, mahnula je rukom i rekla ” ma pustite, nikad ga nema doma ali zato je zdrav i pun energije”.

U mojem ulazu se na koljena žale mnogi, gotovo da nema niti jednog trkača.

Uživajte u vašim dugm trčanjima!

Već neko vrijeme vozim u novom uvex modelu kacige pod nazivom fp3.

evo nešto o mojem viđenju te kacige

Kaciga u odnosu na legendarni fp1 model ima kopletno novi dizajn i bolje aerodinamične karakteristike.

Kaciga je manja, lakša i niža a ima još bolju ventilaciju sa većim otvorima koji joj daju pomalo agresivan dizajn.

Model ima poboljšanu unutrašnjost pa ju gotovo ne osjetite na glavi. Naravno i ova se kaciga može prilagođavati glavi tako ju možete pomicati mehanizmima gore-dolje, lijevo-desno ( IAS-3D sistem).

Kaciga je vrlo sigurna i mogu je namještavati za vrijeme vožnje pomoću jedne ruke. To je posebno praktično na brdskim intervalima gdje je ponekad skidam na uzbrdicama i vraćam prije nizbrdice.

Zasada sam našao samo jednu manu. Nekoliko puta mi je kroz velike otvore na kacigu u kosu uletio kukac. Posljednji put je to bio stršljen od kojih 3-4cm:(.

Naravno da me upiknuo u glavu. Mozda sad budem pametniji, a svakako bi savjetovao nošenje zaštitne mrežice za koju neznam dali ima kao dodatna oprema. Za podkapu je ovih dana prevruće.

Iako fp3 ima više nego dvostruku cijenu fp1 i kupuje se preko narudžbe u uvex-ovim dučanima u HR svakako je preporučam za ambiciozne vozače i za sve tipove triatlonskih utrka.

Mnogi koje prate moje nastupe na utrkama znaju da sat stavljam tek po izlasku iz vode budući za vrijeme plivanja nemam vremena gledati na monitor.

Ipak od kada je Garmin unaprijedio model forerunner 310XT sa novijim softverom koji mu omogućava da pokazuje brzinu u plivanju i prijeđenu kilometražu izazov mi je sat nositi i na treninzima u vodi.

Uređaj prije nije mogao pokazivati udaljenost u vodi budući je sat zbog zavislaja odlazio pod vodu gubio GPS signal.

Popravke su posebno od koristi plivačima u otvorenoj vodi i triatloncima.

Nakon izlaska iz vode (recimo nakon 3,8km plivanja na Ironmanu) izlazi se iz opcije plivanja jednostavnim lapiranjem i sat automatski računa udaljenosti i brzinu plivanja.

Sada mogu snimiti kompletni Ironman čak sa vremenima provedenim u tranziciji.

Vremena da se to uradi ima dosta, baterije drže odličnih 20h ironmana:)

Sat ću testirati ovih dana u otvorenoj vodi u Starigradskom kanalu, a prvi Ironman koji ću snimiti će biti onaj u Kopenhagenu u Danskoj 15.08.2010.

9:23:02, Evo kako se to radi:(.

Na plivanju sam zaostao nekih 4 minute za vodećima ali sam se našao u dobroj grupi iz koje sam ispao na oko 40tak km po bušenju zadnjeg tabulara na discu.

Defekt sam brzo riješio sa pijenom koja se stavi u tabular, no riješenje je bilo samo privremeno budući sam konstantno gubio pritisak u barima.

Voziti sa 1-2bara nije nimalo brzo, a kamoli sigurno na nizbrdicama i zavojima, no pomisao o odustajanju sam ipak odgodio za kraj bicikla.

Promijenio sam tabular na 100tom km ali ga nisam mogao dovoljno napumpati tako da sam i idući krug od 80km odvozio rezervirano i kao aerobni trening na oko 110-150 pulsa.

Tada sam već na veliko vozio u dobnim skupinama od njih 30tak koji se voze kao u kratkom triatlonu u potpunoj zavjetriji:(. Sudaca odavno nisam vise vidio no moja je misija bila:završiti ovaj Ironman.

No vjerujte mi nije ni završiti ovakvu utrku lagano, a uz sve to ako nemate motiva to može biti i bolno.

Pri pulumaraton sam otrčio oko 1:25 potom znatno usporavam i pokušavam sagledati ono što se dešavalo oko mene. Nikada nisam imao prilike to činiti. Promatrati druge natjecatelje, navijače, načine na koji se dolazi do pobjeda i poraza, emocije, ushićenja……

Ironman je velika priča. Posljednjih 200m sam prohodao sa suzom u očima. Pomislio sam kako je ovo posljednji Ironman koji sam priveo kraju. Bio sam uzbuđen ali bilo je i gorčine.

Pravi pravcati ironman, što više reći:)

rezultati