plivanje u hladnom moru

Nakon velikog mikrociklusa, u kojem sam akumulirao mnogo umora, manji, u kojem se upravo nalazim, započeo sam kraćim boravkom na Hvaru. Ovdje ne postoji bazen te sam plivanja maksimalno reducirao na brze i kratke treninge u neoprenu u moru. Danas sam tako po prvi puta ove godine zaplivao u Starigradskom zaljevu, koji je možda tek kojih pola do stupanj topliji od ovoga dijela Jadrana i službenih 14C.

Umjesto uobičajene bonace, jutro je u Starome Gradu započelo odmah jakim zapadnim vjetrom, koji je pjenio more i donosio čak miris snijega podno vrhova zabijeljenog Biokova, koji se odavde mogu vidjeti. Početno peckanje dlanova i lica te tabana - jedinih dijelova tijela, koji nisu zaštićeni neoprenskim odijelom cca 2-5mm debljine, brzo nestaje i plivanje se pretvara u čisto uživanje.

Najljepšim rječnikom prevedeno, ovo je plivanje prava proljetna svježina, a slano i, u ovo doba godine, vrlo čisto more ulazi kroz sve pore vašega lica te čisti usta te nosne šupljine sa kojima većina ljudi upravo sada ima zdravstvenih problema.

Kako bih zaštitio glavu, u pravilu ispod 17C koristim dvije silikonske kape, a uši začepim dodatno vatom. Ne mogu dakle reći da li mi je bilo toplo ili hladno. Pri izlasku iz vode, po skidanju odijela nisam osjećao nikakve znake hipotermije te sam pretpostavio da je temperatura vode na nekim dijelovima bila i iznad 16C.

Kada sam boravio u Novom Zealandu usred njihovog ljeta i ljetnih dopusta (na sv. Nikolu) djeca se svaki dan brčkaju i plivaju u 14-17C toplim (mi bi rekli hladnim) jezerima, male bebe sjede na pješčanim plažama i uopće ne pokazuju znakove hladnoće, već zapravo ugode i topline. Sa druge strane oceana na Tajlandu 23C toplo more, dovoljno je hladno zimi da lokalci ni ne pomišljaju da u njega noge umoče.

Osjećaj hladnoće u vodi varira od čovjeka do čovjeka i mogu reći da sa svojih cca 8% tjelesnih masti spadam u mršave ljude, kojima, a posebno kada smo umorni od treninga, hladna voda može biti vrlo neugodna.

Danas sam plivao 30min i bilo je ugodno i toplo no ima dana kada mi to isto plivanje donese neugodnu hipotermiju. Svakako se uvijek zamislim pri pomisli da postoje službena plivačka natjecanja od čak 15-25km u vodama, koje su hladne poput ove danas. Kakvi to moraju biti sportaši, koji plivaju poput tuljana ili još bolje, kakvi smo mi to triatlonci kad smo tako osjetljivi? Negdje mi stoji u glavi da je dr.Šušak plivao neke svoje podvige u svega par stupnjeva hladnoj vodi (mislim oko 10) i to dakako bez neoprena. Bilo bi zanimljivo čuti njihove dojmove sa takvih avantura. Dakako, i bez ikakve komparacije, ovaj moj fartlek danas je bio tek obični trening.

This entry was posted on Saturday, March 29th, 2008 at 1:21 pm and is filed under novi zealand, hipotermija, dr. Velimir Šušak, biokovo, stari grad, plivanje, neopren, trening. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed. You can leave a response, or trackback from your own site.