Europski kup u Splitu
August 27th, 2007 by Dejan PatrcevicProtekli je vikend održan jedan od najvećih, organizaciono gledano, triatlona u Hrvatskoj za 2007. godinu - službena utrka Europskoga kupa pod patronatom ITU-a.
Natjecalo se u olimpijskoj distanci (1,5/40/10) sa dozvoljenim draftingom na biciklu.
Biciklistička staza, koja se trebala više puta penjati na Marijan, je u zadnji trenutak izmjenjena u gotovo ravni profil zbog sigurnosti natjecatelja, koji bi se u prvoj varijanti morali više puta siječi u suprotnim smjerovima. Dobili smo sigurnost no ne i atraktivnost, a plivački segment trke je time postao još važniji.
O samoj utrci na stranicama kluba TK Split
Nakon plivanja utrku je povela manja skupina triatlonaca, u kojoj je bio i naš Zvonko Čubrić, a koju je u drugom dijelu staze dostigla velika skupina, u kojoj je opet bio Hrvat - Matija Lukina.
Ja sam se nalazio u trećoj skupini, koja je gubila dragocjeno vrijeme, a snage da sam nešto odradim - nije bilo.
Na trčanju je poveo Zvonko, koji je na kraju završio sedmi, dok sam se ja malo po malo sa prosječnim trčanjem probio do skromne 19-ste pozicije, što je ipak bio i drugi najbolji plasman Hrvatske toga dana.
Vremenski uvjeti - ekstremno toplo prisililo je one manje iskusne i izdržljive na bol da odustanu od prolaska ciljem. Razumijem takvo ponašanje jer sam i sam bio u takvim situacijama no sa vremenom sam naučio da se sve utrke idu do kraja osim u izvanrednim situacijama.
I za kraj kratki osvrt sa strane. Ne mogu, a da ne komentiram način na koji su se triatlonci ponašali u skupini na biciklu, koje je i ovaj puta kao i puno puta prije na ovakvim natjecanjima nalikovalo rekreativnoj vožnji, gdje se pojedinci kao da dokazuju unutar skupine pokušavajući naglo mijenjati tempo vožnje ili samo dizati glas jedan na drugoga.
A sve to bezuspješno i sa samo jednom negativnom pojavom - sveukupno sporijom vožnjom.
Možda je i vrućina odigrala svoju ulogu glede tromosti natjecatelja, što se za plivački segment, sudeći prema vremenima nikako ne bi moglo reći, no na trčanju je (izuzetak pobjednika) bila prava drama.
Staza za trčanje je lagano vijugala gore-dolje, a noge nikako da dobiju frekvenciju koraka unatoč tome što bicikl nimalo nije bio naporan i selektivan - u svakom slučaju se i ovaj put pokazalo staro pravilo; drafting triatlon se pobjeđuje na trčanju i to osjetno bržem trčanju, nego je većina nas to napravila u Splitu.
Iz toga razloga sretni neka budu svi oni, koji se uopće u toj hiperinflaciji solidnih plivača nađu u mogućnosti da otrče i pokupe glavnu nagradu od blizu 2000 Eura.
Nisam upoznat sa očekivanjima organizatora i uopće informiranju javnosti oko uspjeha, koji se stavljao pred Hrvate - pobijediti, probiti se do postolja ili uzeti bodove za Europski kup - pitanje je na koji bi svako dao drugačiji odgovor.
Za mene osobno je uspjeh doći na podium, dok bih uhvaćene bodove za Europsku rang ljestvicu lako mogao staviti sa strane.
Svaka sila za svoja vremena.
