Sve je počelo 2008 iako si Ironman bio u glavi još puno prije toga. Recimo da je toga dana došla ideja i iako već imaš jedan iza sebe želio bih prije tvoje velike utrke napisat par riječi koje neka tu budu od pomoći u Koruškoj.

……..:)

Ironman je poput stvaranja, previse je segmenata i detalja da bi ga mogli promatrati kao nešto cjelovito i dorečeno…on je uistinu ono što uspiješ napraviti u glavi kroz 8-15h kretanja.

U početku postoji sumnja i strah no već kroz desetak minuta one ostaju na obali Europa parka i ti hitaš navrh vodenog prostranstva, preko kanala do izlaznih stepenica. Sat i kusur prolazi poput minuta a jos samo visok puls na bicu podsječa na završenu disciplinu.

Slijedi čista meditacija, dug period u kojem, iako smo okruženi sa toliko istomišljenika, ostajemo nekako sami. Nakon izvjesnog vremena na sicu Ironman bicikl nije nimalo lagan baš kao ni kao ono sjedenje u joga položaju. Vizija i volja nas vode i kroz te probleme a kad osjetimo onaj spust na kraju drugog kruga i kad je Rupetinberg vec dobro iza nas, znamo da se blizi kraj pedaliranju.

Sada Adrenalin ulazi u krv stoga pažljivo u tom segmentu! Kad masa viče na povratku u tranziciju treba ostati miran poput one “psi laju, karavana…”.
Ne sumnjam da ces sa smješkom izaći na Maraton, to i ja činim – jer sve je to igra a trčanje je početak njenog kraja. Početak koji svoj oblik dobiva nakon 21km kad noge zabole, puls padne a usta se osuše. U toj završnici ogledava se Ironman. Kroz veliko iskustvo apsolvirao sam sve loše i dobre strane Ironmana i iako mu sada često pristupam rutinski on krije mnogo novih iznenađenja. Fokus na ritam, krači korak, nagnuti se lagano naprijed, piti na svakoj stanici pa makar se morao usporavati i što je najvažnije prihvatiti činjenicu da tijelo može pokazivati vidljive znakove umora. Umor, ta prekrasna energija koju smo otpustili:)

Hrabro naprijed i kad dođeš 42gi uzmi si ga za ono što samo ti želiš.