Osam godina sam u vrhunskom trenngu i kroz taj period nisam ima ozbiljnije sportske povrede osim jednom kada sam pao sa bicikla na utrci i odlomio dio kosti. Za tu povredu sam bio sam kriv i svjestan sam pogreške koju sam tada načinio.

Sjećam se samo jedne prehlade i jednog bronhitisa koji je najnovijeg datuma pa i to je nastalo većim dijelom zato što sam bio tvrdoglav i nisam slušao trenerove savjete.

Atleta treba shvatiti da su uzroci skoro svih sportskih povreda mentalne prirode koliko god to zvučalo čudno. To znači da nije slučajno ako izvrnete zglob na trčanju ili ako ste dobili tešku virozu, gripu i slično.

Smatram da sportske povrde nisu sastavni dio sporta kao sto se to često priča i da se pravilnim fizičkim i mentalnim treningom te prehranom može postići skoro savršeno zdravlje, koje je neophodno za postizanje vrhunskih rezultata.

Vjerujem da su sportske povrede one koje će sportaša odvući sa njegovog cilja, koje će pokrenuti domino efekt koji će na kraju voditi neuspjehu

Za većinu povreda su veliki uzrok krivi principi treninga, pogrešne peridoizacija odnosno nedovoljno dobra educiranost trenera ili atlete ukoliko radi sam.

Treneri govore da im se atlete povređuju a u biti ih oni sami povređuju i tako ne mora stalno biti ako ćemo svi učiti od onih koji to bolje rade od nas.

Anakin