domaća zdrava hrana i tržnice
April 2nd, 2008 by Dejan Patrcevic
Što ste ozbiljniji u sportu, to vam se život više bazira na trening, jelo i rehabilitaciju. Vrhunska forma kombinacija je ta tri elementa, a odlazak na tržnicu 3x tjedno sastavni je dio moga radnoga tjedna.
Uvijek sam bio sklon nabavljati hranu na tržnicama umjesto u maloprodajnim shopping-centrima. Svima koji žele poboljšati okus, miris i boju svojega života savjetujem da se vrate starim običajima nabavke namirnica.
Svaki grad ima svoju tržnicu, koje doduše dosta međusobno variraju kvalitetom i prirodnošću. Pulska tržnica npr. ima često visoke cijene, ali unatoč tome ne pruža dobar izbor ambijentalnog voća i povrća. Šibenik nije puno veći grad (ako uopće i jest), ali je tržnica ovdje mnogo primamljivija i prirodnija. Mnogo je manje preprodavača, a ljudi su na njoj mnogo opušteniji. Karakteristično, što sam zamijetio na njoj je da kad prolazite pored betonskih pultova sa voćem i povrćem, vam dobacaju «Blitve, špinjače!», za ono što bi u mom rodnome Zagrebu bilo «Izvolite! Još malo pa nestalo!». Blitve i špinata ovdje nikada ne može ponestati:).
Veliki je izbor domaćih salata i općenito povrća dok voće, osim prekrasnih sušenih smokava, većinom kao i u ostatku Hrvatske dolazi kroz nakupce. Baš se ražalostim svaki put kad prihvatim našu hrvatsku realnost da limune moram kupovati iz Izraela ili čak Čilea, a moja susjeda na otoku Hvaru ih u ovo vrijeme, potpuno prirodne, pored greipfruta i naranča, bere poput maslina. Mogu prihvatiti da nismo razvili proizvodnju, ali me zbunjuje što neki skidaju naljepnice porijekla tog istog limuna, jer su vjerojatno shvatili da se traži «domaća» roba.
Tko traži i zašto traži «domaću robu».? Ako bi netko uveo organski limun iz Čilea, ja bih unatoč povjerenju u domaće vjerojatno izabrao organski (vjerovao bih administraciji). Ovaj primjer sa domaćim limunom nema veze sa kampanjom «kupujmo hrvatsko», gdje se hrvatskim građanima savjetuje kupovati hrvatske proizvode. Apsurd «domaći sir i vrhnje iz Vindije» ili «domaći keksi iz Kraša», koji se, iz potpuno iracionalnih razloga poistovjećuju sa zdravim «domaćim proizvodima», unose zbrku u umove hrvatskih građana. Svakako bi trebalo razmisliti o terminima i kriterijima.
Tržnice u Hrvatskoj još uvijek pružaju dosta povrća i voća uzgojenih na prirodniji način uz vrlo malu ili nikakvu upotrebu umjetnih dodaka, za razliku od onih iz, na primjer, Italije. Kupujući sezonsku hranu na tržnicama uvelike dodatno povećavamo naše šanse pri odabiru što prirodnijih namirnica.
U budućnosti bi svakako tebalo uvesti veću kontrolu proizvoda, koji dolaze na tržnice, posebno u smislu da se zaštite proizvođači, koji će u skoroj budućnosti uspijevati svoje voće i povrće proizvoditi kao «organske» odnosno bez upotrebe kemijskih sredstava u proizvodnji i skladištenju. Nikako ne možemo očekivati da će ideja tržnica ići putevima lanca maloprodaje, gdje se već započelo i sa onim antipatičnim oznakama na jajima od kojih “0″(nula) označava organsko, “1″ (jedan) slobodni uzgoj…itd. Sa tržnicama, koje će imati i štandove sa organskom hranom, ćemo još malo pričekati, a do tada sam spreman na igru, kako to nazivam «ruskog ruleta». Svoje šanse pri tome povećavam kupujući sezonsku robu i time što je dobro operem, po mogućnosti i oljuštim.
Pa što ako i kumica baci malo više otrova na tu blitvu, još uvijek neće biti štetnija nego ona iz Konzuma, a imate dobre mogućnosti da ubodete divlje šparoge, prirodne rotkvice i mladi luk, što u lancima maloprodaje teško da možete kao takve nabaviti.
Računica ne bi smjela biti jedini razlog za vašu kupovinu u supermarketima. Na kraju kad tamo pokupujete one čokolade i ostale slatkiše, niste ništa uštedili, a kamoli ste dobili na zdravlju.
Iz svega ovoga je vidljivo da određena vrsta inteligencije, odnosno snalažljivost na tržnici u smislu prepoznavanja «dobrih» kumica sa dobrom domaćom robom, igra veliku važnost; prevarante je čak moguće i prepoznati.
Puno je jednostavnija situacija za nabavku naše jadranske ribe na tim istim pijacama u sklopu ribarnica. Znam da nije blistava situacija u ribolovu, ali kvaliteta i ponuda ribe ovdje u Šibeniku bi zadovoljila i najzahtijevnije. Čak sam i ja za vrlo kratko vrijeme naučio prepoznati uzgojenu ribu od one divlje.
April 3rd, 2008 at 1:17 pm
Pozdrav Dejan… moram se samo djelomično složiti s ovim tvojim člankom… što i kako jesti postalo je elementarno pitanje ne samo sportaša nego i svih ostalih ljudi… da, razmišljam kao i ti po pitanju domaće hrane, pogotovo dole u Dalmaciji, ali često me stvarnost demantira… kad se samo sjetim da se blitva sadi uz magistralu, breskve rastu isto tako, a najbolje trešnje su iz Kaštela… malo poznam Kaštela i svu onu industriju, koju je izgradio komunizam i moram ti reći da sam sretan što su to talijanske trešnje s kaštelanskim naslovom… nije danas sve tako jednostavno…pa čak i naša jadranska riba je dosta diskutabilna, ako se zna koliko su ameri pobacali bombi s nuklearnim punjenjem u to naše prekrasno more… po meni jedina ispravna formula je jesti što raznovrsnije hrane u malim obrocima, gdje prevladavaju voće i povrće, žitarice i riža, kojoj se točno zna porijeklo… a često puta je to naprosto nemoguće u ovom ludom svijetu… lijepi pozdrav…Pelac
April 4th, 2008 at 3:33 am
Hi Borko
Optimist sam po opredjeljenju pa tako gledam na uzgoj i situaciju prirodne hrane u Hrvatskoj.
Jasno je da smo mi ljudi danas više ili manje zagadili zrak, vodu i tlo. Mislim da je to cjena koju plačamo kao ekološki najspješnija vrsta na zemlji, po brojnosti nam konkuriraju samo male životinje poput vrapca i sitnih glodavca. Sa takvom uspješnošću dolazi naravno i zloslutnost koju osječamo glede naše budućnosti.
Kada sam posjetio Istok,Južnu Koreju i Japan vidio sam što znači pravo zagađenje zraka, mora i uopće prenapućenog okoliša, u Kanadi, SAD-u i Europskoj Uniji sam uočio najveće rafiniranje i patvorenje namirnica a time i takovih ljudi, a rijetko naseljenji Novi Zealand mi je pružio potpuno drugu sliku kao zemlja prepuna primijena zakona o zaštiti okoliša i hrane te nade koja je usađena u tu naciju.
To jesu tek moje djelomične slike trenutne situacije na Planeti. Iz glave sam izbrisao one rafinerije iz Seula i ono crveno-crno more uz gradove Japana a ostavio sječanje na beskrajno čisto nebo iznad N. Zealanda. Možda je to samozavaravanje?. No da sad ne zapnem u temi globalizacije i psiholoigije, vratio bih se na članak i Hrvatsku.
Hrvatska ide na bolje, mislim da je najveća faza zagađenja i devastacije okoliša iza nas. Uspijeli smo, unatoč pronatalističkim lobijima, sačuvati brojku od oko 4 miliona stanovnika i sada sa dobrim zakonima i ekološkim osvješćivanjem, pa bilo to i ulazak u EU, možemo očekivati dobru budućnost bar što se tiče prirodne i zdrave hrane. Na kraju, ako ovi iz administarcije i ne uspiju, još će jedno vrijeme u Hrvatskoj biti moguće pronaći mirne i ekološki gledano uspiješne dijelove u i na kojima će biti moguće voditi lijep i dostojanstven život. Mislim da je Mavrović dobar primijer za to (?).
Puno pozdrava Borko, vidimo se negdije na tekmi u 5mj pa ćemo uz čaj moći pogledati i te upitne kaštelanske trešnje
April 4th, 2008 at 3:56 am
Kaštelanske trešnje, blitva i ostale kulture su bogate ponajprije ugljikovim monoksidom.
Cesta Solin-Trogir koja prolazi kroz kaštela nekih 20-ak km je druga najprometnija cesta u HR sa preko 20.000 vozila dnevno. Na tom potezu, uz cestu, imamo još dvije cementare, jednu željezaru, kemijsku industriju i naftne terminale.
Jedino, lacpe, ovo s nuklearkama u jadranu, mislim da si malko previše kaštelanskih trešanja pojeo ;))))
Pozz….. Krešendo.
April 4th, 2008 at 2:11 pm
Krešendo, je li gledaš Dnevnik HRT… reci ovi nosač i nuklearka šta su ti došli u Split imali to kakve veze s ribama (trešnjama)…poz Pelac
April 5th, 2008 at 2:37 am
Pa ti si reko nuklearne bombe, a podmornice i nosači su ipak nešto drugo.
OK, lapsus, a ja se nakačio :)) U svakom slučaju kužimo se. Pozzz….
April 8th, 2008 at 4:37 am
Prvo proljetno otapanje snijega i prvi topliji dani u bjelogoričnoj šumi nudi veliku količinu elitnog predstavnika samonikog jestivog bilja, ukusne, besplatne i vrlo vrijedne namirnice. Radi se o Divljem (Medvjeđem) luku. Ljekoviti dijelovi biljke su mladi proljetni listovi. Listovi se upotrebljavaju kao svježi u obliku salate ili osušeni kao začin i ujedno dodatak različitim varivima. Smatra se da povoljno djeluje u liječenju arterioskleroze,visokog krvnog pritiska,niza želučanih i crijevnih oboljenja, crijevnih nametnika, bolesti jetre kao i u terapiji bolesti dišnih puteva.
Može se pripremiti na klasičnu salatu, zatim kajgana poput šparoga ”na fritaju”, kao dodatak krumpir salati…
Lako se prepoznaje jer liči na listove đurđica.
Pišem ovo jer svi zagrebački triatlonci voze kroz polja divljeg luka između Bregane i Stojdrage (i drugdje), treba samo zastati na par minuta (doslovno, NE više!) i ubrati tjednu dozu
April 10th, 2008 at 10:35 am
na cijelom sajtu niti jedna slika Helene? brzo uploadati inače ti nema više mojih limuna…