http://www.patrcevic.com/dan-planete-zemlje/ Dejan Patrčević Hrvatski Ironman Triatlonac Thu, 08 Jan 2009 01:10:16 +0000 http://wordpress.org/?v=2.2.3 http://www.patrcevic.com/dan-planete-zemlje/#comment-122 Dejan Patrcevic Thu, 24 Apr 2008 09:28:55 +0000 http://www.patrcevic.com/dan-planete-zemlje/#comment-122 Hvala ti sto si samnom podjelio svoj doživljaj prirode na tvojim treninzima. I takva zapažanje dio su onoga što triatlonac Borko Prvan naziva "sportski entuzijazam". Poznajem mnoge vrhunske sportaše, čak i profesionalce koji prijavljuju slična razmišljanja koje bi neki koji nemaju takav sezibilitet protumačili kao promatranje nebitnih stvari u treningu. Još mogu i razmijeti određeni automatizam ponavljanja u profesionalnih sportaša koji dovodi u nekim periodima pretreniranosti do otupljenosti na vanjske faktore ali nikako ne razumijem takva postupanja u ljudi koji se sportski rekreiraju. Štoviše u takvoj radnoj populaciji u pravilu primiječujem kako trening percipiraju kao nužnost a onda je i za razumijeti ovisnost o muzici i radiju čak i za vrijeme takvih slobodnih aktivnosti. U skladu sa takvim razmišljanjem ne moramo se pitati zašto npr u arhitektonskom uredu gdje radi moja djevojka se stalno sluša radio i muzika. Ako ja nešto intelektualno radim onda tražim atmosferu koja me motivira a to je mirnoća moga uma a ako idem trčati onda ću oslušivati svoj puls i disanje, možda i poput tebe neku zapričanu divlju patku:) Hvala ti sto si samnom podjelio svoj doživljaj prirode na tvojim treninzima. I takva zapažanje dio su onoga što triatlonac Borko Prvan naziva “sportski entuzijazam”. Poznajem mnoge vrhunske sportaše, čak i profesionalce koji prijavljuju slična razmišljanja koje bi neki koji nemaju takav sezibilitet protumačili kao promatranje nebitnih stvari u treningu. Još mogu i razmijeti određeni automatizam ponavljanja u profesionalnih sportaša koji dovodi u nekim periodima pretreniranosti do otupljenosti na vanjske faktore ali nikako ne razumijem takva postupanja u ljudi koji se sportski rekreiraju. Štoviše u takvoj radnoj populaciji u pravilu primiječujem kako trening percipiraju kao nužnost a onda je i za razumijeti ovisnost o muzici i radiju čak i za vrijeme takvih slobodnih aktivnosti. U skladu sa takvim razmišljanjem ne moramo se pitati zašto npr u arhitektonskom uredu gdje radi moja djevojka se stalno sluša radio i muzika. Ako ja nešto intelektualno radim onda tražim atmosferu koja me motivira a to je mirnoća moga uma a ako idem trčati onda ću oslušivati svoj puls i disanje, možda i poput tebe neku zapričanu divlju patku:)

]]> http://www.patrcevic.com/dan-planete-zemlje/#comment-121 Toxic96 Thu, 24 Apr 2008 02:27:00 +0000 http://www.patrcevic.com/dan-planete-zemlje/#comment-121 biciklizam je odlicno sredstvo za stopit se sa prirodom, samo daleko od automobilske guzve.. Rano ujutro na nekih 3-5 m udaljenosti nadlijecu me vrane, veliko crveno sunce pozdravlja. Nocu cesto susrecem sove, sismise, jezeve, divlje patke zapricane, zec trazi drustvo. Vise puta sam sreo i lisicu, i to na Jarunu u onoj mracnoj sumi uz nasip i ne znam tko je bio vise zbunjen. Raznorazni mirisi, od svjeze pokosene trave do bilja u cvatu, jos ako se posreci lagana proljetna kisica uz miris isparavanja sa ceste i najdrazi mi zvuk guma na vodi. Inace najljepsa mi je voznja po mraku, tad sve poprimi neku dozu misticnosti. Zivim na 12 katu nebodera uz samo raskrizje Horvacanske i Selske i doslovce mi se gadi stalna buka i smrad, pa sam zbog toga nocu najaktivniji kad sve utihne, a danju svega par km od sebe nalazim mir u prirodi, na svojem bike-u.. U posljednje vrijeme vjetar je neizostavni pratioc na putu pa voznje lice na jedrenje al neka bar imam morski osjecaj. Jedne sam noci sanjao voznju na Jarunu a uz mene su trcali razigrani vukovi "mora da sam popio previse magnezija" prije spavanja.. Pozdrav biciklizam je odlicno sredstvo za stopit se sa prirodom, samo daleko od automobilske guzve.. Rano ujutro na nekih 3-5 m udaljenosti nadlijecu me vrane, veliko crveno sunce pozdravlja. Nocu cesto susrecem sove, sismise, jezeve, divlje patke zapricane, zec trazi drustvo. Vise puta sam sreo i lisicu, i to na Jarunu u onoj mracnoj sumi uz nasip i ne znam tko je bio vise zbunjen. Raznorazni mirisi, od svjeze pokosene trave do bilja u cvatu, jos ako se posreci lagana proljetna kisica uz miris isparavanja sa ceste i najdrazi mi zvuk guma na vodi. Inace najljepsa mi je voznja po mraku, tad sve poprimi neku dozu misticnosti. Zivim na 12 katu nebodera uz samo raskrizje Horvacanske i Selske i doslovce mi se gadi stalna buka i smrad, pa sam zbog toga nocu najaktivniji kad sve utihne, a danju svega par km od sebe nalazim mir u prirodi, na svojem bike-u.. U posljednje vrijeme vjetar je neizostavni pratioc na putu pa voznje lice na jedrenje al neka bar imam morski osjecaj. Jedne sam noci sanjao voznju na Jarunu a uz mene su trcali razigrani vukovi “mora da sam popio previse magnezija” prije spavanja.. Pozdrav

]]>