
Mjesto: Las Vegas
Anno: 2009.
Igra No1: XTERRA triathlon – pobjeđuje samo onaj tko je u igri,
a za to čak i ne morate kockati u kazinu
Moram reći da mi nedostaju već pomalo utrke. Nakon duge zime i treninga za treningom, svatko bi se zaželio novih izazova i adrenalina.
Dobre vijesti stižu iz SAD-a, dok se ja rasturam po treninzima, članovi mojega triathlon tima rasturaju po utrkama. Conrad je pobijedio, a Dan Hugo je bio treći na Xterra triatlonu u Las Vegasu.
35-godišnji Conrad doživio je brojne uspjehe i padove. Uz ovih 27 pobjeda u seriji XTERRA, čovjek bi pomislio da i nije imao vremena da pada
. Ipak, vrhunski sport je i priča iza pozornice, iza kulisa i publike. Jednom, kada sam bio u krizi i razmišljanju o ne-smislu vrhunskoga sporta kao profesije, imao sam priliku izmijeniti iskustvo sa Velikim Conradom, koji me motivirao da nastavim tamo gdje sam bio zastao.
Bez gorčine nema spoznaje i slatke priče sa Divljega Zapada. Kao Ironman triatlonac znam da je mnogim sportašima najteže naučiti radovati se uspjehu drugih. Moj trener mi je za jedan od zadataka u 2009-oj postavio i taj izazov. Izvan natjecateljske arene teško je shvatiti emocije sportaša.
Što misli Dan Hugo kada čestita Conradu od kojega je izgubio. Koliko sportaša to radi iz pravila dobroga ponašanja, a koliko njih istinski u tome sudjeluje.
Smanjiti svoj ego, a ostati velik jedna je od priča izvan pozornice, a ujedno i dokaz da smisao vrhunskog sporta nije (samo) produkcija vrhunskih rezultata.
Svaka utrka novi je izazov.
Fotografije ovdje








treba biti u situaciji radovati se tuđim uspesima. pomaže da se nešto deli sa njima, a opet ironman je kestremno individualan sport pa samim tim se treba fokusirati mnogo više i tražiti povezanost mežu ljudima da bi ih podržavali. u suprotnom izolacija je sve dominantnija.
Bravo Dejan!!!!
najbolji članak do sada koji si napisao,trebaš uvijek biti pravi i kada pobjeduješ i kada gubiš jer tada ćeš u ljudskim očima biti VELIK… čovjek.
Jučer sam bio na startu 2. etape gira – na predstavljanju biciklista prije trke su pitali Petacchia (kasnijeg pobjednika etape) tko su mu najveći konkurenti. On nabroji nekoliko i kaže in bocca al lupo a tutti – sretno svima. To je to.