brzo hodanje kao trening
December 23rd, 2007 by Dejan PatrcevicNalazim se u trećem mikrociklusu, u koji sam uveo jednu novost u mojim treninzima - brzo hodanje po planini.
Ispočetka sam sumnjao da ću se moći dovoljno opteretiti hodajući, budući sam želio ciljati pulsnu zonu od 110-140 otkucaja. Nisam imao problema. Za dionicu centar Samobor - Dom na Oštrcu (preko Palačnika i Velikoga Dola), sa povratkom mi je trebalo 2h:45min uz prosječni puls 115. Duga trčanja u ovo vrijeme radim od nekih 1:30h sa prosječnim pulsom od 135, stoga je ovo niskoaerobno hodanje uistinu ostalo niskointenzivno i vjerujem da sam jedan od rijetkih sportaša (a jedini triatlonac u Hrvatskoj skoro sigurno) koji radim i na tim opterećenjima.
U 10-godišnjem iskustvu sam naučio da je najvažnije dobro napraviti aerobnu bazu, koja mi omogućava da se kasnije anaerobno opteretim bez rizika za povrede i bolesti. Ovakav trening brzog hodanja doduše zahtijeva više vremena od trčanja no u zimsko vrijeme, kada mi uvjeti ne dopuštaju kvalitetan biciklistički trening, vremena ima dovoljno i svakako bi preporučio ovakvo gibanje rekreativcima i profesionalcima - zabavno je, lijepo, efektno, a nije tlaka ni ponijeti koju kameru sa sobom:)
December 29th, 2007 at 5:55 am
Vlasta i ja po zimi isključivo hodamo po šumi.
Pogotovo je dobro sa štapovima. Drugi dan osjećaš mišiće ruku i ramena. Ako imaš još ruksak sa 7-8 kila, može se lako dići puls, pogotovo uzbrdo. Najdraže rute: Medvedgrad-Puntijarka i natrag a na Samoborskom: Šoićeva-Lipovec-Oštrc-V.Vrata-Japetić-Šoićeva.
December 29th, 2007 at 2:20 pm
Da, već neko vrijeme gledam da nabavim te štapove:)