Evo jedan post posvećen onima koji se još uvijek traže.

Danas je sve postalo specijalizirano. Bez specijalizacije gotovo da je nemoguće ostvariti uspjeh po kriterijima modernoga čovjeka.

Većina nas bi željeli u nečemu postati najbolji i zato se toliko nas usko veže samo na jedno zanimanje.

Danas poznajem tek nekoliko ljudi koji su uspješni u dva zanimanja. Sa tri ne poznajem više niti jednog.

Naše društvo čak osuđuje svaštarenje, jer je specijalizacija donijela ogromni napredak u tehnologiji i uopće blagostanje.

No ne zaboravimo i negativne nuspojave.

Neki su se u svemu tome snašli bolje, neki lošije.

Kad bolje razmislim toliko je različitih i individualnih pristupa specijalizaciji da je gotovo nemoguće iznijeti neke pravilnost pri odabiru.

Sjetite se kako vam je bilo teško kao maturantu. Neki su se nakon mature opredijelili posve slučajno, neki su čak birali prema fizičkom izgledu zgrade fakulteta. Neki su završili fakultet, a bave se posve drugačijim poslom od onoga, za koji su se školovali. Neki se nisu ni školovali, a postali su vrhunski.

Uspijevamo na milion načina. Jednako toliko doživljavamo i neuspjeh.

Možda je najbolji opis uspjeha u životu misao da je to živjeti život na na način kako ga vi to želite živjeti.

To je put ka sreći i blagostanju.

I u njemu nema formule koja kaže da morate usko raditi jednu stvar, niti trećinu života, a kamoli pola.

Također niti koliko morate zarađivati ili koliki status u društvu morate postići.

I srećom da je tako u konačnosti.