Africka svakodnevnica
February 20th, 2007 by Dejan Patrcevic
Skoro ce biti mjesec dana mojih priprema u Juznoj Africi i treninzi se odvijaju po planu. Bilo je podosta problema sa adaptacijom na nove uvjete no u zadnje vrijeme se sve poslozilo i pripreme su postigle svoju kulminaciju po obujmu.
Plivanje sam, iz hladnog 50m bazena uz hladni Atlantik, prebacio u zatvoreni 25m bazen koji mi sa vodom od 26C omogucava da puno lakse odradim planirani trening. Vecina plivaca i rekreativaca, triatlonaca ovdje nema nikakvih problema sa hladnim uvjetima i preferiraju plivanje u cak 19C vodi sto je za mene vrlo bolno iskustvo.
U pravilu za ovo ljetno doba trebate samo ljetnu odjecu i obucu, no jedan triatlonski detalj kao sto je plivacki neopren svakako ne bih volio vise zaboraviti ponijeti. Woolf neopren odijelo bi bilo od velike pomoci na zagrijavanju prije glavnih serija, a moguce je plivati i u obliznjem Indijskom oceanu koji je oko 3-5C topliji od ovog Atlanskog. Sigurno ste pomislili na velike bijele morske pse, kojih ovdje ima u najvecem broju na svijetu, no oni ne predstavljaju neku ozbiljnu opasnost za plivace. Kazu da su navikli na nas triatlonce, a zabiljezen je jedan napad na veterana triatlonca, koji je godinu dana nakon sto je izgubio ruku nastavio trenirati u istim vodama…???? (dobro da sam zaboravio Woolf neopren 
)
Na bicikl odlazim usred dana, u vrijeme najjaceg sunca koje mi sada sve vise godi i raduje. Ovdje uokolo Rta Dobre Nade ima puno zahtijevnih cesta, a posebno je zanimljiv vjetar koji puse sa svih strana i puno je drugaciji osjecaj nego kod nas u Hrvatskoj. Krajolici su impresivni, izmjenjuju se okomite litice i kilometarske pjescane plaze sa, posvuda velikim valovima i surferima.
Za trcanje odabirem ravne staze uz ocean, a dionice izvodim na Greenpoint stadionu u Cape Town-u, 10minuta trcanja od moga africkog doma, koji je vrlo dobro zasticen od vjetra. I ovdje atletski stadioni izgledaju prazno i najcesce mi drustvo na takvim brzim treninzima prave vrane i galebovi.
No na promenadi je stvar potpuno drugacija. Na stotine trkaca, triatlonaca svih dobnih kategorija marljivo trce vec od 5h ujutro. Vrlo je lijepo vidjeti da toliko mnogo ljudi ovdje ustaje tako rano i zapocinje svoj radni dan sa sportskom rekreacijom.
Hrana je odlicna, osjetno bolji izbor uz manje cijene nego u Hrvatskoj ljeti. U svoj uobicajeni jelovnik sam tako ubacio avokado, slatki krumpir, brazilski orah i banane.
Ovaj post je pisan na engleskoj tipkovnici pa se ispricavam sto nedostaje hrvatskih znakovlja.
February 20th, 2007 at 4:30 pm
svuda prodji ali doma budi to bi mogao biti komentar na ovaj post.drago mi je cuti da si se adaptirao na uvjete i da se sve odvija po planu.primijetio sam da nitko ne ostavlja komentare pa sam odlucio probiti led.cujemo se na skypeu