
Skoro ce biti mjesec dana mojih priprema u Juznoj Africi i treninzi se odvijaju po planu. Bilo je podosta problema sa adaptacijom na nove uvjete no u zadnje vrijeme se sve poslozilo i pripreme su postigle svoju kulminaciju po obujmu.
Plivanje sam, iz hladnog 50m bazena uz hladni Atlantik, prebacio u zatvoreni 25m bazen koji mi sa vodom od 26C omogucava da puno lakse odradim planirani trening. Vecina plivaca i rekreativaca, triatlonaca ovdje nema nikakvih problema sa hladnim uvjetima i preferiraju plivanje u cak 19C vodi sto je za mene vrlo bolno iskustvo.
U pravilu za ovo ljetno doba trebate samo ljetnu odjecu i obucu, no jedan triatlonski detalj kao sto je plivacki neopren svakako ne bih volio vise zaboraviti ponijeti. Woolf neopren odijelo bi bilo od velike pomoci na zagrijavanju prije glavnih serija, a moguce je plivati i u obliznjem Indijskom oceanu koji je oko 3-5C topliji od ovog Atlanskog. Sigurno ste pomislili na velike bijele morske pse, kojih ovdje ima u najvecem broju na svijetu, no oni ne predstavljaju neku ozbiljnu opasnost za plivace. Kazu da su navikli na nas triatlonce, a zabiljezen je jedan napad na veterana triatlonca, koji je godinu dana nakon sto je izgubio ruku nastavio trenirati u istim vodama…???? (dobro da sam zaboravio Woolf neopren
)
Na bicikl odlazim usred dana, u vrijeme najjaceg sunca koje mi sada sve vise godi i raduje. Ovdje uokolo Rta Dobre Nade ima puno zahtijevnih cesta, a posebno je zanimljiv vjetar koji puse sa svih strana i puno je drugaciji osjecaj nego kod nas u Hrvatskoj. Krajolici su impresivni, izmjenjuju se okomite litice i kilometarske pjescane plaze sa, posvuda velikim valovima i surferima.
Za trcanje odabirem ravne staze uz ocean, a dionice izvodim na Greenpoint stadionu u Cape Town-u, 10minuta trcanja od moga africkog doma, koji je vrlo dobro zasticen od vjetra. I ovdje atletski stadioni izgledaju prazno i najcesce mi drustvo na takvim brzim treninzima prave vrane i galebovi.
No na promenadi je stvar potpuno drugacija. Na stotine trkaca, triatlonaca svih dobnih kategorija marljivo trce vec od 5h ujutro. Vrlo je lijepo vidjeti da toliko mnogo ljudi ovdje ustaje tako rano i zapocinje svoj radni dan sa sportskom rekreacijom.
Hrana je odlicna, osjetno bolji izbor uz manje cijene nego u Hrvatskoj ljeti. U svoj uobicajeni jelovnik sam tako ubacio avokado, slatki krumpir, brazilski orah i banane.
Ovaj post je pisan na engleskoj tipkovnici pa se ispricavam sto nedostaje hrvatskih znakovlja.








svuda prodji ali doma budi to bi mogao biti komentar na ovaj post.drago mi je cuti da si se adaptirao na uvjete i da se sve odvija po planu.primijetio sam da nitko ne ostavlja komentare pa sam odlucio probiti led.cujemo se na skypeu