400 godina škole za genijalce
June 17th, 2007 by Dejan Patrcevic
Prije 400 godina, 3. lipnja 1607., počela je s radom Isusovačka klasična gimnazija u Zagrebu - Collegium Zagrabiense, čiji je legitimni nasljednik Klasična gimnazija u Zagrebu, u Križanićevoj ulici, u kojoj sam se školovao u periodu 1990-1994.
Iz Klasične gimnazije izašli su vodeći hrvatski kirurzi, znanstvenici, povjesničari, pravnici, glumci, režiseri, političari, pa i sportaši!
Kažite mi jednu gimnaziju, nakon koje se srednjoškolci toliko počinju razlikovati u profesiji kojom nastavljaju kroz život. Što nas povezuje? Dali znanje latinskog ili starogrčkog jezika može biti vodilja što povezuje lječnika i glumca?
Nažalost radi čestog natjecanja na terenima van Zagreba nisam imao priliku sudjelovati u proslavi ove velike obljetnice.
Ovim postom dajem svoj mali doprinos tome velikom slavlju, iako ga pišem sa 13 dana zakašnjenja.
Uz ovu gimnaziju me vežu mnoge lijepe uspomene, iako su se događale u ratnim godinama i u vrijeme kada još nije bilo novih ZET tramvaja, a za bicikl kao prijevozno sredstvo nekim čudom nisam bio upoznat!!
Kada sam se 1990. upisao u Klasičnu gimnaziju, upitala me moja draga razrednica Lopina Vesna zašto sam odabrao baš tu školu, budući u osnovnoj nisam učio klasične jezike. Nisam znao pravi odgovor, a kazati da je nešto igra slučaja…nije baš mudro?
Na jednom od prvih predavanja na Arhitektonskom fakultetu, kada sam već bio zreliji i mudriji upitali su me zašto sam učio klasične jezike, a sada sam došao da u 5 godina ostavim oči na crtaćim papirima, ravnalu i šestaru…matematici (koja mi nikad nije išla). No ni tada nisam odgovorio, iako bi odgovor bio; volim crtati?
Nakon diplomiranja 2001. godine u roku i među gotovo najboljima u generaciji, pitali su me sportski djelatnici da zašto se toliko mučim u vrhunskom sportu i treniram kad mogu zarađivati novce kao Arhitekt - zašto sam odabrao Vrhunski sport?
Pustite me da radim ono što volim, a kad budem znao odgovor kako prodati svestranost kao način života, vjerojatno ću već biti slikar pa ću vam sve lijepo naslikati…..
I za kraj stara poštapalica među klasičarima, koju tu i tamo čujem u medijima:
Specijalizacija i stroga usmjerenost, koju sve više njeguje suvremeno društvo i postavlja kao ideal, je način na koji će pojedinac sve više i više znati o sve užoj i užoj stvari. Na kraju se može desiti da zna SVE o NIČEMU.
Klasična naobrazba se protivi uskoj specijalizaciji među ljudima i iako upravo među klasičarima ima najvećih majstora svojih disciplina, smatram da se tako dobro obrazovani pojedinac uvijek lako i na dobrobit društva može “prešaltati” u neku drugu disciplinu.
Na kraju ovog pisanja sjetio sam se vječne dileme dali talentirane sportaše upisati u sportsku gimnaziju?
Ne usudim se dati direktan odgovor (iako sam ga ovim gore razmatranjem već izrekao) no zapitao bih se o smislu ranog vrhunskog sporta u životnom obrazovanju pojedinaca uz sistem vrijednosti kakvi se danas prezentiraju kroz medije, počevši od slogana “prvi se pamte” do cijele institucije poput Hrvatskog Olimpijskog odbora.
No o tim posljednjim stvarima ću razmišljat kojom drugom prilikom, jer tome nije mjesto u postu, koji ima slavljenički karakter.
Klasična gimnazijo, sretan ti 400-ti rođendan!
