“Zdravlje je najvaznije”; čini mi se ova svakodnevna izreka tek kao refren u koji nažalost tek malo nas “sretnika” vjeruje.
Ograničenja poput nedostatka talenta,vremena, podrške okoline i financija u nekom trenutku postanu manje važne.
Mirsad Taletović nam govori o svojem iskustvu.
Ne pamtim samo dobre ljude, dobru funkcionalnu arhitekturu, legokocke i dobar ironman.
Danci imaju i nevjerojatnu senzibilnost za bicikl.
Biciklizam je stara strast u Danskoj. Otići biciklom iz predgrađa Kopenhagena na deset do dvadeset kilometara udaljen posao u središtu za malo koga predstavlja problem. Čak i kad pada kiša i kad je hladno bicikl ostaje prva alternativa. Danci se znaju zaštititi, koriste kabanice, blatobrane, kacige i pametne biciklističke staze.
Ako treniram po hladnom vremenu ili po kiši mogu se razboliti? Svake godine je potrebno odmoriti prije nego započnemo novi proces treninga? Volumen treninga je općenito važniji od intenziteta? Ako nemam natjecateljskih ciljeva bolje da trčim dugo i sporo nego kratko i brzo? Pretreniranost je loša? Kad puno treniram moram puno jesti? Aerobni sportaši moraju prednost dati ugljikohidratima naprema mastima i proteinima? Bez dopinga nema vrhunskih rezultata ni u rekreativnom sportu?
Nešto o tome….
Na ovoj slici odmaram u društvu svoje supruge i sina.
Svi se slažete da vas opuštaju vaši najmiliji. Tako je i kod mene:)
Ljubav je preduvijet za dobar oporavak od svega.
Moj oporavak nakon treninga se ne sastoji samo od spavanja, hrane, masaža, compex elektrostimulacije mišića i strečinga koje svima preporučam.
Ako puno trenirate vjerovatno ste i više umorni. Ipak, sa glavom možete postići to da kad najviše trenirate da ste najmanje umorni.
Tijelo je čudesan stroj koji se na ponaša uvijek onako kako biste očekivali, a sport je izvrstan način da shvatite mehanizme kojim možete kontrolirati njegov rad.
